Novu godinu uvijek čekamo na poseban način, uz želju: „Sretna Nova godina!“. Toliko puta čut ćemo tu želju, ili ćemo je sami izreći u susretima s dragim osobama. Usuđujemo se isto poželjeti i osobama koje nam nisu bliske, nego su nam se jednostavno našle na putu, pa smatramo da bi bilo uljudno izraziti im najljepše želje. Ljudima želimo sretnu, blagoslovljenu novu godinu.Čini mi se da je naglasak na riječi “nov”! Uvijek smo posebno raspoloženi kad se događa nešto novo, kad kupimo nov kaput ili počnemo čitati novu knjigu. Sva nas novost ispuni nadom, dragim očekivanjima, ozbiljnim odlukama.

„NOVI POČECI VRLO BRZO POSTANU ‘STARI’…“

Čovjek je često u situaciji različitih početaka. I početak nove godine je relativan pojam. Za čovjeka je početak nove godine života dan kad se rodio; barem tako računamo ljudski vijek. Za vjernika je pak, početak nove godine spasenja krsni dan. Za one koji su u braku svaka je godišnjica sklapanja braka prigoda za novi početak i obnovu oslabljenih osjećaja. Takvi su datumi istinski počeci, nove godine različitih ljudskih angažmana, životnih zbivanja. Za vjernika je na Božić već započela nova godina spasenja. Zato već na Božić pjevamo: „Na tom mladom ljetu veselimo se!“.

Ono što nas često deprimira je činjenica da takve “nove” stvari “novi” počeci vrlo brzo postanu stari. S prvim nošenjem kaput više nije nov, cipele više nemaju sjaj novih cipela. Već drugi dan u novoj građanskoj godini izgleda nam otrcan, ispunjen uhodanošću, nekako “star” i prilično poznat. Tako se brzo izgubi svježina novosti, ljepota onoga što smo možda tako bučno u drugim okolnostima i tiho očekivali. Susrećemo uhodanost, otkrivamo da se ništa nije promijenilo, život teče kao i prije. Pritom gubimo oduševljenje i hrabrost za istinskim životom, za puninom.

Nažalost, takvi su često i naši ljudski susreti. Zapalimo se ljubavlju i sklapamo prijateljstvo s ljudima koje susrećemo. Ponese nas nešto istaknuto i lijepo na voljenoj osobi. Međutim, s vremenom otkrivamo i ono relativno, manje blistavo na osobama koje volimo.

„NE ZABORAVLJAJMO ONO DOBRO U LJUDIMA…“

Gubimo snagu za ljubav, splasne oduševljenje za prijateljstvo. Umorimo se! „Sretna Nova godina!“ Kad bi barem ovu želju pratila i molitva i ohrabrenje: ne dajmo, ne dopustimo da jedni drugima učinimo novu godinu tako brzo starom. Neka ova godina bude nova po neprestanoj otvorenosti i hrabrosti za prijateljstvo i ljubav, za praštanje i pomirenje. Takva nam je godina istinski potrebna. Ne dopustimo da nam godina koja dolazi postane teška, ne opterećujmo ju negativnim prognozama i razgovorima.

U srcu sačuvajmo prostor za vječno nove šanse dok susrećemo ljude onakve kakvi jesu. Ne zaboravljajmo ono dobro u ljudima; neka to bude jače od drugih iskustava. Tako ćemo biti sposobni za novost, za ljubav, za mir. Neka nam Gospodin koji je uvijek nov, prepun ljubavi, koji nam uvijek vjeruje i pomirenjem nam neprestano daje nove šanse života, pomogne da ova osobita godina koja je na vratima i u našim međusobnim odnosima kroz sve svoje dane bude neprestano nova, lijepa!