Dok je u Božjim rukama, ljudi mu ne mogu ništa. Strah od ljudi stvara nemoć da im čovjek oprosti i da ih ljubi. A upravo neopraštanje unosi traume i bolesti. Isus je pobijedio svijet. I zato pokušaji da se osiguramo od ljudi mržnjom, bijegom, zaključavanjem, ogovaranjem, šutnjom, zakonom stvaraju nove sukobe i bojazni.
Obraćenje ima dva aspekta: odvraćanje od grijeha i okretanje k Bogu. Čovjek koji se želi obratiti najprije spoznaje da je njegov osobni neprijatelj grijeh, da Zli ugrožava njegov život i zato ostavlja grijeh, Zloga i sve što je vezano za njegov svijet.
No, još je važnije okretanje k Bogu. Čim se čovjek okreće k Bogu, nestaje tame na njemu, padaju obrazine i savjest se čisti. Zato treba poći Isusu Kristu, obratiti se njemu, jer ga on može osloboditi od grijeha i rana koje su grijesi ostavili. Samo je Isus jači od Zloga. Isus to povezuje riječima: “Obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti”! (usp. Mk 1, 15). Tek kad smo uz Isusa, đavao je nemoćan protiv nas.
Obraćenje od grijeha je višestruko. Ponajprije treba ostaviti velike, teške grijehe i to odlučno. Za to je potrebna temeljita ispovijed i radikalna odluka. Zatim treba napustiti grešne prigode i svoje gledanje na grijehe, a preuzeti stav koji uči Sveto pismo i Crkva.
Također se treba odreći Zloga i njegove pomoći u životu. To znači isključiti iz života sve one situacije u kojima se grijehom nešto dobivalo i zasluživalo. Okrenuti se sav od Zloga i prestati ljude smatrati neprijateljima. Jedini neprijatelj i razaratelj čovjeka jest grijeh, zlo, mržnja i đavao.
Zatim je potrebno osloboditi se predrasuda prema Bogu i ljudima. Shvatiti da Bog ne može činiti niti željeti zlo. Da nikoga ne baca u pakao. U pakao se čovjek može baciti jedino sam, svojom odlukom protiv Boga i svoje savjesti. A to znači da Bog neće čovjeka pustiti u grijeh ili ostaviti u grijehu ako to čovjek ne želi. Bog dopušta bolesti, tjeskobe, smrt, nedaće radi čovjekova dobra, sreće, zdravlja, života. On zapravo time želi čovjekovo obraćenje. Čovjekov strah od nesreće i bolesti, od đavla i grijeha otvara ga tim negativnostima. Kome čovjek vjeruje, onaj njime vlada. Strah je znak da čovjek vjeruje kako je đavao jači od Boga ili da će ga Bog prepustiti Zlome i grijehu. Zato je potrebno samo se Boga bojati, samo u Boga imati povjerenje, jer je on čovjeka htio, on je za njega poslao u smrt vlastitoga Sina, on ga “ludo” ljubi. Čim se otvara povjerenju u Boga, čim u svoju maštu, misli i osjećaje unese pozitivno gledanje na život i budućnost, čovjek se otvara Bogu i Bog u njemu djeluje i čini ga radosnim, čistim, zdravim i sretnim.
Dok je u Božjim rukama, ljudi mu ne mogu ništa. Strah od ljudi stvara nemoć da im čovjek oprosti i da ih ljubi. A upravo neopraštanje unosi traume i bolesti. Isus je pobijedio svijet. I zato pokušaji da se osiguramo od ljudi mržnjom, bijegom, zaključavanjem, ogovaranjem, šutnjom, zakonom stvaraju nove sukobe i bojazni. Mržnja rađa mržnju. Zato, htjeti se protiv čovjeka osigurati oružjem, neprijateljstvom, osvetom – to stvara samo još veće ugrožavanje, to stvara lančanu reakciju sve do propasti svijeta. Oprostiti, pomiriti se, razoružati se, dopustiti da te netko udari i po drugom obrazu, ne opirati se Zlome zlim, nego se oružati Božjom silom – to stvara mogućnost novih, sigurnih odnosa među ljudima. Ako se čovjek želi osloboditi neprijatelja i živjeti u miru, onda neka počne ljubiti svoje neprijatelje. To je Isusova logika i put k slobodi.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića Susret sa živim Bogom. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.