Povrijeđeni pojedinci su u opasnosti da se osvećuju, da iz mržnje i ranjenosti sami žele uspostaviti pravdu. Zbog toga oni, zapravo, čine novu nepravdu, jer na jednu nepravdu natovare novu. Osveti nije do toga da se zločinac popravi, nego da se i njemu nanese bol ili da ga se uništi.
Utoliko je osveta nepravedna. Njoj je do uništenja života, a ne do uništenja krivice, zločinstva i zla. Zato oprostiti znači odustati od osvete, od stvaranja nove nepravde. Oprostiti znači pružiti uvreditelju mogućnost da se pokaje, da popravi zlo koje je načinio i da se time opet uspostavi pomirenje i mir među ljudima, kao i dobri odnosi između uvreditelja i uvrijeđenoga.
Isus dopušta da se onaj koji čini zlo, slobodno ubuduće opredijeli za zlo ili za dobro
Evanđeoski tekstovi iznose odnos Crkve kao ustanove, kao i pojedinca, prema uvreditelju. Isus traži od vjernika da opomenu subrata koji griješi. Ako se ne popravi na riječ jednoga, neka grešnika opomenu dvojica. Ako li pak ne posluša ni dvojicu svjedoka, tada je potrebno javiti Crkvi. Ali ako on ni čitavu Crkvu, kao zajednicu koja mu kaže da je kriv i da se mora popraviti, ne posluša, tada, kaže Isus: Neka ti bude kao poganin i carinik. Zanimljivo je, da Isus ne kaže: Onda mu oprosti, pa će sve biti u redu. Naprotiv, Isus dopušta da se onaj koji čini zlo, slobodno ubuduće opredijeli za zlo ili za dobro. On ne kaže: Oprosti tom čovjeku, pa ga uvedi u nebo, makar on ustrajao u zlu.
Po židovskom zakonu bila su potrebna dvojica svjedoka za vjerodostojnost neke optužbe. Isus, međutim, traži da se uvreditelja najprije opomene u četiri oka. On traži diskreciju, a ne ogovaranje. Nakon toga treba pozvati dvojicu svjedoka da bi to svjedočenje bilo vjerodostojno. Ako ni njih ne posluša, Isus dalje uporno traži da se sve učini kako bi se čovjeka navelo da se popravi. Međutim, ako on to ni nakon svih pokušaja ne učini, tada Isus zahtijeva da se kršćani klone toga čovjeka, da s njime ne druguju, da se ponašaju onako kako su se Židovi morali ponašati prema carinicima i poganima, a to znači da su ih morali izbjegavati i nisu smjeli zalaziti u njihove kuće. Sveti Pavao traži slično, da se kršćani klone onih koji se neće popraviti, da ih ni ne pozdravljaju, ali da im ne budu neprijatelji, nego da uvijek budu otvoreni prema njihovoj mogućoj volji da se vrate na pravi put.
Sveti Pavao traži slično, da se kršćani klone onih koji se neće popraviti, da ih ni ne pozdravljaju, ali da im ne budu neprijatelji
Isus, dakle, ne zahtijeva da kršćani mrze onoga koji je činio zlo, niti da mu se osvećuju, nego da ga izbjegavaju kako ne bi i njih zarazio zlom. Drugim riječima, on najprije traži opraštanje, a ne osvetu, još manje mržnju. Ako plivač izbjegava virove u moru ili u rijeci da se ne utopi, onda on ne mrzi more. Ako netko izbjegava blato na putu, onda to nije mržnja prema tom tlu, nego čuvanje sebe. Ako se čovjek mora kloniti osobe zaražene nekom prenosivom bolešću, onda to nije zato što mrzi bolesnika, nego da bi očuvao sebe i da ne bi opteretio bolesnika upravo time što se sam zarazio.
Ljudi obično kažu: Opraštam, ali ne zaboravljam! Ako time misle da se neće osvećivati, da ne mrze onoga koji ih je povrijedio i učinio nepravdu, ali da od njega traže da se popravi, da ispravi nepravdu koju im je nanio, onda je to ispravno. Ako se oprašta uvreditelju, ali se ne želi s njime razgovarati, jer on ne pokazuje nikakve znakove popravljanja, onda je i to ispravno. Ako je netko oprostio svome neprijatelju, čak mu je išao pružiti ruku, a ovaj to nije prihvatio, onda nikakva krivnja nije na pomiritelju što je i dalje udaljen od uvreditelja. Svaki čovjek ima pravo na samoobranu, kako od tjelesnih tako od psihičkih i duhovnih uvreda. Svaki čovjek, također, ima pravo pokazati da mu je načinjena krivica, ima pravo upozoriti uvreditelja da ga vrijeđa, ima pravo od njega zahtijevati da ispravi uvredu.
Svaki čovjek ima pravo na samoobranu, kako od tjelesnih tako od psihičkih i duhovnih uvreda
Nije dobro jednostrano tumačiti Evanđelje. Jer, pravi smisao Svetog pisma izlazi iz cjeline Evanđelja. Državni i evanđeoski zakon se upotpunjuju. Isus nije dokinuo naravni zakon, nego je na njemu i dalje gradio. Milost ne dokida ljudsku prirodu, nego je pretpostavlja i na njoj gradi. Isus usavršava ljudske zakone i nadomješta ih potpunim, cjelovitim, savršenim.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Tomislava Ivančića Ako oprostiš. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.