Sve neispunjene želje, svi propali snovi, sve neizvršene kombinacije, svi lomovi srdaca, sve borbe razuma, sve to zapravo pokazuje čežnju za nečim trajnim, vječnim, beskonačnim. Sve su to borbe koje nisu upravljene kamo treba, sve su to traganja po nepravim putovima i stazama, sve je to lov za srećom koji je unaprijed osuđen na neuspjeh.
Advent je velika, neizrecivo velika čežnja. Čežnja tako stara kao što je staro čovječanstvo. Čežnja adventa nosi u sebi čežnju čitavog Starog zavjeta. Sve vapaje čovječanstva koje je iza grijeha praroditelja upoznalo svoju slabost i bijedu. Sve krikove duša koje su se gubile u mraku poganstva, ali su kadgod ipak osjetile da postoji nešto više od zemljanih i zlatnih kumira.
Advent nosi u sebi svu spoznajnu čežnju mislilaca Starog zavjeta. Sve uzdahe patrijarha i proroka. Sve molitve kraljeva i svećenika. Sve bolne jecaje pravednih duša. To je bila čežnja milijuna. Čežnja kroz tolike godine i tolika stoljeća.
A Gospodin se sakrio. Šutio je mramorkom kao da ne čuje tih vapaja i krikova, kao da ne vidi suza Starog zavjeta.
Ali Gospodin će svu tu čežnju jedne zimske noći nagraditi – jer on će doći.
Ovaj advent nosi u sebi i goruću čežnju sadašnjice za Bogom. I opet ne samo čežnju onih koji ga upoznaše, uzljubiše i kojima se u intimnosti daje kao Otac ili kao najnježniji Prijatelj već i čežnju sviju onih koji ga traže, a da ni sami ne znaju da tek on može ispuniti njihovu čežnju.
To je čežnja sviju onih koji gladne duše rone u istine znanosti, ali ipak zastanu pred jednim bezdanom koji ne znaju ispuniti, jer ga ispuniti može samo Bog.
To je čežnja sviju onih, koji su utonuli u bogatstvo i čari svijeta, ali im ipak mnogo puta neki strašan nemir kljuje srca, jer Bog nije u njima.
To je grozničavo traganje za srećom, čežnja za nečim neprevarljivim, stalnim, čvrstim, apsolutnim.
I to je čežnja za Bogom.
I oni, koji traže sreću u radu, u zvanju, u dužnostima, u ostvarenju domovinskog ideala, pa najedanput osjete da im to ipak ne može sasvim ispuniti duše, da je tu još veliko prazno zjalo, i ti zapravo čeznu za Bogom.
Sve neispunjene želje, svi propali snovi, sve neizvršene kombinacije, svi lomovi srdaca, sve borbe razuma, sve to zapravo pokazuje čežnju za nečim trajnim, vječnim, beskonačnim. Sve su to borbe koje nisu upravljene kamo treba, sve su to traganja po nepravim putovima i stazama, sve je to lov za srećom koji je unaprijed osuđen na neuspjeh.
Ali ipak sve je to u najdubljim dubinama čežnja za Bogom.
Adventska čežnja titra u njihovim dušama iako one toga nisu sasvim svjesne.
Gornji tekst je izvadak iz knjige službenice Božje Marice Stanković Adventska čežnja. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.