Jasno je iz njegova života
da se on ne osjeća kao kod kuće
s intelektualcima ili s ljudima koji imaju moć,
nego baš sa siromašnima, onima koji su u potrebi
onima koji trpe,
s onom djecom koju su njegovi učenici pokušali
spriječiti da mu se približe.
Vidimo ga kako u svom javnom djelovanju
inzistira da siromasi dobiju povlašteno mjesto
u njegovoj viziji i u njegovom srcu.
Ovo je njegova opcija za siromahe i grešnike
koje posebno ljubi:
‘Kad priređujete gozbu,
ne pozivajte svoje bogate prijatelje i članove
obitelji,
zbog straha da vam ne bi uzvratili;
radije pozovite siromahe, hrome,
bolesne i slijepe.’
Govori o Kralju koji priprema svadbenu gozbu
za svoga sina.
Svi ‘koji nešto znače’ a bili su pozvani – odbili
su doći.
‘Iziđite onda na ulice i ceste’,
rekao je svojim slugama,
‘i pozovite siromahe, hrome,
bolesne i slijepe.’
Oni su, naravno, radosno prihvatili njegov
poziv.

Siromasi mogu biti siromašni u ekonomskom smislu,
mogu biti gladni, bez krova nad glavom i bez posla,
ili mogu biti siromasi jer su odbačeni –
to su oni koji su na marginama društva zbog svojih
slabosti i hendikepa,
zbog svoje prividne beskorisnosti.
Oni čeznu za tim da budu prihvaćeni i voljeni,
čeznu za iskrenim odnosom, odnosom koji liječi.
Siromasi su i oni koji su zarobljeni grijehom,
a ipak vape da ih se od grijeha oslobodi.
Siromah je također i svatko od nas
koji nije voljen, koji je tužan i sam, koji osjeća
krivnju.
Siromasi poznaju svoju vlastitu prazninu.
Ne bježe od toga.
Oni čeznu za spasiteljem
koji će izliječiti njihova srca
i donijeti im mir.

Naravno, uvijek ima onih koji su u boli ili su
uznemireni,
koji su se zatvorili u bijes ili strah
njihova su srca zatvorena za Isusa
i izlječenje koje je obećao.
Uz raspetog Isusa, sa svake strane je bio po jedan
razbojnik
Jedan je, kojeg zovemo dobri razbojnik,
bio otvoren za istinu i novi život
ali drugi je bio ljut i zatvoren u sebe,
i tako nije mogao ništa primiti.

Ovo opredjeljenje za siromahe
ne znači da Isus neke ljude voli više od drugih,
nego znači da se on raduje
onima koji mu otvore svoja srca
i čeznu za njim.
Oni prepoznaju tko je on:
osoba ljubavi i sućuti, iscjelitelj srdaca.
Oni prihvaćaju njega i njegovu poruku ljubavi;
imaju vremena slušati ga i uživati u njemu.

Bogati često izgledaju previše zaposleni;
misle da imaju sve što trebaju,
osjećaju se sami sebi dovoljnima,
oni ga ne trebaju,
često se ne suočavaju
sa svojom vlastitom bijedom,
i rijetko daju prednost
osobnim odnosima i djelima ljubavi.
Oni stvaraju lažni svijet
koji se sastoji od prijetvornosti i dobrog izgleda
više nego od istinskih susreta.
Nemaju vremena da bi ga trošili na Isusa.
Imaju pametnijeg posla:
brinu se da zarade i zadrže svoje bogatstvo,
uživajući u moći koju imaju!
Isusov poziv na sveobuhvatnu ljubav
njima je prevelika prijetnja.
On troši toliko svog vremena na one koji su
izopćeni iz društva,
na ološ, na društveni otpad;
bogatašima ga stoga nije teško prezirati.

Isus se ne bori kako bi se što više popeo
na društvenoj ljestvici.
On ne želi vladati u društvu
i biti viđen na najboljim mjestima,
mjestima gdje može pokazivati svoju moć,
čak i ako bi to bilo za neko dobro.
Ne, on se uvijek spušta ljestvama, što bliže zemlji,
bliže ljudima, tkogod ili gdjegod oni bili.
Sve što Isus želi je
da dâ svoje srce i svoju iscjeliteljsku i spasiteljsku
ljubav
svakom čovjeku,
on želi postati ljubljena osoba svakome od nas.
Isus je jednostavno usredotočen na osobu.
On ne može biti u svijetu koji živi za to da bude
viđen,
svijetu u kojem se ljudi skrivaju iza ograda i uloga
koje su si dodijelili.
Isus ustrajno dolazi ljudima gdje oni jesu
i gdje ga najviše trebaju.

Vjerski poglavari njegova vremena
bili su puni srdžbe i ljubomore.
Nisu mogli prihvatiti njegovu moć
ni njegovu slobodu
koja je nadilazila zakone kojih su se držali.
Nisu mogli priznati njegovu snagu koju je pokazao
opraštajući grijehe.
Nisu mogli priznati
da je on Krist kojega su čekali.
Oni nisu donosili sud o njemu na temelju njegova
života
nego iz perspektive njihovih teorija i doktrina,
tako često prožetima ohološću i ljubomorom:
‘On ne može biti Krist jer…’
I tako su ga planirali ubiti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jeana Vaniera Slomljeno tijelo – Put prema cjelovitosti. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.