Ljudi općenito vole generalizirati! Po njihovu mišljenju ili je sve dobro ili je loše, odnosno ili je crno ili je bijelo, kao da nema sredine. Svi znamo da je sredina "zlatna " i da postoji ipak nešto "između". Ono nešto što nije ni crno ni bijelo. Možemo doprinijeti tome da to bude više bijelo, a manje crno. O nama ovisi hoće li nešto postati dobro ili zlo.
Puno je toga nama dano u ruke i ovisi prvenstveno o našoj odluci. Često moramo odlučiti u kojem smjeru krenuti. Poput rijeke koja se negdje račva slobodno odlučujemo gdje će teći rijeka našega života. Svaki dan imamo šansu učiniti barem jedno dobro djelo, ali i izbjeći loše. Možemo svaki dan učiniti neko dobro, svojim postupkom pridonijeti da bude više dobra i bjeline. Dobrota počinje malim korakom i malim izborom, ali on s vremenom postane velik i preraste nas.
Davno sam pročitao jednu zanimljivu priču koja počinje na morskoj obali, u romantičnoj, stjenovitoj uvali, na pjeskovitom morskom žalu. Naime, jedne noći je veliki val na pjeskovitu obalu izbacio stotine morskih zvijezda. Prekrasne su, a golemo je prirodno bogatstvo otkriveno pogledu. No, zasjalo je sunce, žari i prži zvijezde i one ugibaju. Na obali su i dva čovjeka. Svaki dolazi iz drugog smjera. Prvi, hodajući prema sredini, gleda u to bogatstvo koje ugiba i tužan misli: “Eh, koja ljepota, koja dragocjenost, kolika vrijednost, a ugiba i nestaje! Zar je moguće da tolika ljepota, tolika raskoš morskih dubina propada u jednom hipu? A koliko ih samo ima! Nepravedno je što te prekrasne morske zvijezde moraju uginuti i nestati, a očito moraju”. Tužan korača dalje i razmišlja o tome kako je to zbilja velika šteta. I samo razmišlja…
Drugi, dolazeći sa suprotne strane, šeta lagano zabrinuta pogleda ali se svaki čas sagne i nešto baca prema moru. Nešto radi. Kad su se sreli, prvi čovjek vidi da drugi u more baca morsku zvijezdu. Prišavši mu posve blizu, prvi čovjek upita: „A što to vi radite?” Drugi odgovara: ,,Vraćam zvijezde moru.“ Prvi začuđeno upita: „Ali, čemu? Pogledajte koliko ih samo ima! Za sve njih nema šanse!“ A drugi se čovjek sagne, uzme u ruke jednu zvijezdu i baci ju u more odgovarajući: „Ali za ovu ima šanse!”
Svaki dan imamo priliku barem jednu zvijezdu vratiti u more. Postoji prilika za jedno dobro, postoji šansa za jednu zvijezdu. Postoji šansa koja čeka samo na nas! Pomozi i ti jednoj zvijezdi na obali života.
Fra Goran Azinović