Drugo izdanje knjige obuhvaća izbor tekstova iz pet dosad objavljenih don Dankovih knjiga , u kojima se ogleda njegov misionarski rad i bogato iskustvo, sve izneseno u krasnom književnom obliku. Kako u predgovoru piše don Ivan Marijanović, “može se reći da je don Danko rođeni misionar, koji je izrastao u velikana ljubavi prema najmanjima, najsiromašnijima, najugroženijima, zaboravljenima i odbačenima u svojoj novoj domovini Ruandi. Tom ljubavlju inkulturira evanđeosku poruku, utjelovljuje salezijansku karizmu i zove suradnike da mu se pridruže u tom apostolatu.”

Don Danko je, uz sve radosti i misijske uspjehe, u Ruandi proživio i bolna iskustva – stravičan pokolj svojih župljana, kao i česte prijetnje, mučenja i progone. Ali u svemu napisanom na vidjelo izlazi don Dankova želja da probudi ljudski osjećaj i kršćansku odgovornost prema našoj braći u nevolji.

Umjesto svih riječi o ovoj knjizi, izabrali smo pismo koje je don Danko uputio povodom Svjetskoga misijskoga dana 1983. godine, ali koje izvrsno i nadahnuto, gotovo četrdeset godina kasnije, potiče na misijsko djelovanje.

Pismo don Danka iz Ruande 1983. godine

“Na izmaku ovog dana, Svjetskog dana misija, želim napisati pismo tebi, brate, sestro, prijatelju. Tebi, koji u dalekoj Domovini misliš na mene, bijelog misionara u crnoj Africi.

Pišem tebi, stara moja majko. Gledam te pogrbljenu, zamišljenu, zavijenu u šudaru, dok sjediš u kutu za štednjakom na malom stolčiću. Svojim izblijedjelim i oslabljenim očima zuriš u daljine; hoćeš li mi se vratiti, sinko, da te još jednom vidim i poljubim!? Tvoji odrvenjeli prsti, ukočeni od reume, teško već prebiru zrnca svetog ružarija, ali usne sveudilj šapću: “Čuvaj mi ga, Gospe moja draga!”

Pišem tebi, oče moj, koji nepokretan, kako mi pišu drugi, uz drhtanje i suze teško shvaćaš što ti tvoj najmlađi sin nikako ne dolazi u pohode.

Razumijem, ćako moj! Tȁ ti si me učio da treba ostaviti i prvo mjesto i bogat položaj i sve drugo milo – i služiti jedinom Gospodaru, koji se ne mijenja, jedino to je dolično.

Pišem vama, moja braćo i sestre, koji me stalno pitate kako sam, treba li mi što da mi pošaljete.

Ovo pismo upućujem vama, braćo moja svećenici, koji ste danas zanosno govorili o dalekim i nepoznatim prostranstvima u kojima misionari usađuju Kristov pobjedonosni barjak križa – spajajući po njemu zemlju s nebom, iz kojeg na zemlju struji vječni božanski život – o nebrojenu mnoštvu gladnih i žednih koji u tami neznanja vape da im se otvori nebo i otkrije tajna života. Pišem vama, koji svoje riječi krijepite djelima ljubavi i uvijek novim akcijama za misionare i njihov rad.

Pismo za svećenike, redovnice, umirovljenike i radnike, za sve kojima su misije na srcu

Ovo je pismo pisano za vas, moje drage časne sestre, jer ste mi na polasku u Afriku obećale molitvu za uspjeh u radu, da ne bih klonuo u teškoćama i bolestima. Za svaku uru proklečanu pred Svetohraništem, za svaku žrtvu molitve i ustege od odmora i počinka, kad primate i šaljete darove za misionare, hvala vam, sestre moje!

Ovo pismo pišem tebi, dragi moj prijatelju, znani i neznani, koji se danas, kao i jučer, odričeš boljeg zalogaja da ga moj mali crni brat može dobiti i tako preživjeti, tebi koji ostaješ obučen staromodno da bi pokrio moga golog brata u hladnoj kišnoj sezoni.

Ovo je pismo tebi, gospođo nepoznata, što mi uz dar pišeš da sa svojim novokrštenicima molim za tvog zalutaloga sina… Ove retke upućujem tebi, stara udovice, koja, unatoč sve većim životnim troškovima, čvrsto ostaješ uz svoj mjesečni prilog za misionare. Tebi, Božja miljenice, što prikovana ležiš na krevetu i prikazuješ svoje patnje za moje pobjede…

Naslovnica knjige

Ovo je pismo za vas, moji zemljaci u Njemačkoj, Americi. Australiji, koji u bitci za kruh teškom se mukom odričete zarađenog u tuđini, za mene i moje siromahe. Ovo pišem vama, draga djeco, dragi mladići i djevojke, koji u magli, u kojoj svakodnevno živite, tražite svjetlu zraku Istoka i Zalaza! Svima želim doviknuti: Hvala! Bog vam platio i stostruko vratio svu vašu ljubav, žrtve i molitve.

Nastavite i dalje govoriti, moliti, žrtvovati se i odricati: Bog će sigurno obilato blagosloviti i nagraditi vašu ljubav! Danas mu sve to prikazah na žrtveniku. Uz mene mnoštvo ozarenih lica sjajnim velikim očima promatra i sluša, skladno uz bubnjeve pjeva i moli. To su stari i mladi koje sam krstio. Tu su uz Isusa mnogi!

Na njima možeš prepoznati svoju košulju, vestu, bluzu, hlače… Bijahu izgladnjeli i bolesni, sad su nasićeni, ozdravljeni… Tu je tvoj dinar, marka, dolar. Tu su lijekovi, juhe, konzerve, vitamini… koji rađaju i stvaraju novi život!

Volim ih i oni vole mene, svi uz Krista volimo vas i molimo za vas!

Kigali, 24. studenoga 1983.

Vaš misionar don Danko Litrić

P.S. Knjigu “Ruanda – ljubavi moja!”, kao i ostale knjige don Danka Litrića, možete nabaviti u salezijanskim župama i kućama, ali i većini katoličkih knjižara.