Obrati pozornost na taj redoslijed: tuga koja dolazi od Boga vodi k obraćenju, a obraćenje vodi k spasenju. Što to znači: tuga koja dolazi od Boga? To je upravo to kajanje o kojem govorim, ta skrušenost, to izvršavanje pokore. Tek tada možeš biti spašen. Kao ptica koja napokon može sjesti na granu stabla. Duh Sveti kao ptica strpljivo kruži iznad tebe već godinama, čekajući da iz stabla tvojeg života izraste grana, na koju može sjesti. Ta grana, to je tvoje izvršavanje pokore. On čeka da otkriješ u sebi stid i to će ti pomoći da shvatiš uvrede kojima si uvrijedio Svevišnjega.
Što dublje gledaš u sebe, to bolje opažaš svoju neispravnost i to te čini sve više slobodnim od grijeha, ako to priznaješ Bogu. Stvar je u tome da otkrijemo u sebi stid pred Bogom. Stid je osjećaj koji izbjegavamo kao vatru. Volimo biti hvaljeni, viđeni, volimo kad nam se dive, volimo različite osjećaje – možda čak i neke od njih manje ili više svjesno produžujemo. Ako je riječ o stidu, onda njegovo trajanje dovodimo do minimuma. A i to je također istinit osjećaj, osjećaj u kojemu si svoj – prihvaćajući stid, omogućuješ Bogu da te prihvati u svoju slavu.
Stid je osjećaj koji izbjegavamo kao vatru.
Vršenje pokore – to je stid, tuga i kajanje pred Bogom. Čitao sam o rabinu Johananu, koji je živio u vremenu cara Vespazijana. On je na samrti rekao svojim učenicima: „Nadam se da će te se bojati Boga onako kao što se bojite čovjeka.“ Učenici su se pogledali s konsternacijom. Što on govori, možda gubi razum? Nisu očekivali da će čuti od svojeg učitelja takve riječi, i to na samrti. Oni su radije očekivali nešto u stilu: „Bojte se Boga, a ne ljudi.“ Iznenađeni su ga pitali: „Samo to? Samo se bojati Boga kao što se bojimo ljudi?” Tad im je rabin objasnio: „Ljudi se osjećaju postiđeni ako griješe u prisutnosti drugih ljudi. Ljudi se ne suzdržavaju od grijeha u prisutnosti Boga. Nadam se da će te uvijek pred njim osjećati takav strah kakav osjećate pred svojim bližnjima. Što to znači? Bi li napravio nešto, npr., bestidno, u prisutnosti drugog čovjeka? Ne! Onda zbog čega to radiš u Božjoj prisutnosti? A gdje bi se trebao najviše stidjeti: pred Bogom ili pred čovjekom?
Postani svjestan u svojoj skrušenoj molitvi da su svi ti grijesi, za koje bili viđeni; vidio ih je onaj koji je najvažniji!
Čije lice te više postiđuje? Postani svjestan u svojoj skrušenoj molitvi da su svi ti grijesi, za koje bili viđeni; vidio ih je onaj koji je najvažniji! Postani svjestan toga: svaki tvoj grijeh, taj najskriveniji, vidio je Bog, vidjela je Majka Božja i sveti Josip, vidjeli su možda i tvoji preci… I kako se osjećaš?! Tamo gore sve se zna, upravo je pušten film o tvojem životu, minuta po minuta, sekunda po sekunda, svi te u nebu gledaju. I sada idi, stani pred Boga na Posljednjem Sudu i pogledaj ga u oči, izvoli lijepo.
U Drugoj poslanici Korinćanima napisano je:
Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao – vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila – sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali. Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću. Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi medu vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. (2 Kor 7,8 – 11)
Obrati pozornost na taj redoslijed: tuga koja dolazi od Boga vodi k obraćenju, a obraćenje vodi k spasenju. Što to znači: tuga koja dolazi od Boga? To je upravo to kajanje o kojem govorim, ta skrušenost, to izvršavanje pokore. Tek tada možeš biti spašen. Kao ptica koja napokon može sjesti na granu stabla. Duh Sveti kao ptica strpljivo kruži iznad tebe već godinama, čekajući da iz stabla tvojeg života izraste grana, na koju može sjesti. Ta grana, to je tvoje izvršavanje pokore. On čeka da otkriješ u sebi stid i to će ti pomoći da shvatiš uvrede kojima si uvrijedio Svevišnjega.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Augustyna Pelanowskog Od Duha do uha. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Knjigu možete nabaviti ovdje.