Blažena Djevica Marija uzor je s. Mariji Kristini Adžamić u njezinom služenju Malom Isusu. Zagovor nebeske Majke prati je od polaganja prvih i doživotnih zavjeta u dva marijanska svetišta: na Stupu u Sarajevu i u Remetama u Zagrebu. Uz brojne službe koje je obavljala bila je uključena i u rad Stadlerovog dječjeg doma Egipat u Sarajevu. Tamo je služeći djeci služila Malom Isusu izvršavajući zadatak koji je svojim duhovnim kćerima povjerio utemeljitelj sluga Božji nadbiskup Josip Stadler.

"Ne dopustimo da nam virtualno i umjetno ukrade ono realno i naravno, ukrade zajedništvo među nama. Zato ugasimo ekrane i sve uređaje i pogledajmo svijetlost Mladog sunca koje isijava iz ljudi pored nas. Ne dopustimo da itko za Božić bude sam", poručio je fra Mate Bašić na svom Facebook profilu. Donosimo tekst u cijelosti.

Kad je arkanđeo Gabriel pozdravio Mariju nazvao ju je "punom milosti". Ova punina milosti ukazuje na odsutnost grijeha u Mariji. Biti "pun milosti" znači da u Marijinoj duši nema mjesta ni za što drugo osim ljubavi i predanja Božjoj volji u njezinom životu.

„Došašće je posebno radosno vrijeme za nas kršćane jer čekamo najdražeg gosta kojeg je ikad zemlja ugostila, nebeskoga gosta, najponiznijeg, a ujedno najvećeg u ljubavi i jednostavnosti”, poručuje našim čitateljima u adventskom poticaju 'Radost došašća' pjesnik, vjeroučitelj i jedan od prvih promicatelja ekumenizma u našoj zemlji - Miroslav Radić. Ovaj vjeroučitelj iz Rijeke je o temi ekumenizma uvijek rado govorio za HKR; od prvih dana našeg postojanja i djelovanja, tek podsjećamo.

Je li u ovo vrijeme moguća ispovijed telefonom? Na ovo i druga pitanja odgovarao je u emisiji HKR-a "Halo, velečasni?“ u petak, 18. prosinca župnik župe sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu fra Roko Bedalov.

„Bog je moj najbliži. On je moj Otac. Stvoritelj. S Njim imam najbliži odnos. On je taj za kojeg znam, 100 posto, da je uvijek uz mene u svakom trenutku i u svakom segmentu mog života. Naprosto, osjećam da je Gospodin i sada s nama dok razgovaramo i u trenucima najveće sreće i najveće tuge dok čovjek ne razumije što i zašto se nešto događa." Tim je riječima glazbenica i pjevačica Željka Marinović, između ostalog, posvjedočila 'zašto vjerujem' u istoimenoj emisiji Hrvatskoga katoličkog radija.

Mihaela je začeta silovanjem. Mihaelina majka udala se nešto prije njenog poroda za plemenitog čovjeka s kojim je rodila još tri kćeri. Oca koji ju je prihvatio i othranio kao vlastito rođeno dijete Mihaela zove tatom, ocem. Taj čovjek je za nju tata. Pokazao je to svime kako je prema Mihaeli postupao. Ovo je životna ispovijest snažne žene koja nosi ime arkanđela, predvodnika nebeske vojske i pobjednika nad Zlim, a znači - Tko je kao Bog!?

Početkom Drugog svjetskog rata, godine 1941., s. Jula, s. Krizina, s. Antonija i s. Bernadeta živjele su na Palama kod Sarajeva, u samostanu nazvanom Marijin dom. Taj samostan je osnovan 1911. za odmor i oporavak bolesnih sestara iz Zavoda sv. Josipa iz Sarajeva i ostalih gostiju.

Često činimo znak križa ležerno, poput lijepe geste za početak i završetak svojih molitvi, ali važno je shvatiti ovaj čin kao snažnu molitvu, sakramental Crkve o kojemu su mnogi crkveni oci i sveci govorili kao izvoru mnogih milosti za naš duhovni život.

Kroz godine zabilježeni su brojni zapisi vjernika o Drinskim mučenicama te svjedočanstva njihova zagovora.