Markuševečki župnik vlč. Josip Đurbek i njegovi župljani ostali su beskućnici u razornom potresu 22. ožujka 2020. godine. Crkva, kasnogotička građevina, zbog oštećenja nije za upotrebu. I nakon godine dana od potresa župnik živi u podstanarstvu, no župa je dobila privremeni bogoslužni prostor koji je blagoslovljen na Uskrs.

Fra Mirko Mišković je 37. živući svećenik iz župe Tolisa u Bosanskoj Posavini. Za svoj poziv ističe da je rezultat življene vjere u obitelji i da je s nestrpljenjem očekivao dobivanje onog 'fra', što se dogodilo 2013. u Krku. Svećeničko ređenje imao je u Nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričkem jer je zagrebačku katedralu oštetio potres 22. ožujka 2020., a proslava mlade mise bila je u rodnom mjestu u okolnostima pandemije koronavirusa. Svoj svećenički hod započeo je geslom „Povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva“.

Želio je biti jednostavan svećenik, a posljednjih dva desetljeća mons. Ivica Pažin radost svoje svećeničke službe dijeli s djelatnicima Hrvatske biskupske konferencije. Iako ga je zanimala fundamentalna teologija prihvatio je odluku biskupa i doktorirao je katehetiku, a brojne službe dovele su ga na mjesto predstojnika Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije. Aktualna pandemije koronavirusa pokazala mu da su pravi nositelji kršćanske poruke u odgojno-obrazovnim institucijama u ovom trenutku jedino vjeroučitelji.

„Onome koji traži milosrđe Bog dopušta da ga i iskusi!” - ističe s. Ivana Perković, članica Družbe sestara Milosrdnog Isusa. Sestre od veljače djeluju u Sisku gdje nastavljaju svoj apostolat uz Udrugu Betlehem, a u Družbu je Isus doveo s. Ivanu pozivajući je da ga slijedi i da obriše suze s njegova lica. Jedno vrijeme djelovala je kao čuvarica svetišta u Vilniusu u Litvi, gdje se nalazi originalna slika Milosrdnog Isusa nastala po uputama sv. Faustine Kowalske.

U službi grkokatoličkog svećenika o. Marjana Jeftimov povezani su Jastrebarsko i Zadar – župnik je grkokatoličke župe u Jastrebarskom i dušobrižnik grkokatolika u Zadru čija su okupljanja nedavno započela u crkvi Svetoga Duha. Ova dva grada na poseban način povezuju relikvije sv. Šimuna, koje je ta grkokatolička župa dobila od Zadarske nadbiskupije. Dolaskom relikvija sv. Šimuna u crkvu Preobraženja Gospodnjeg, podignutu u spomen na 400. obljetnicu sklapanja Marčanske unije, bilježe se brojni duhovni plodovi.

Crkva sv. Martina biskupa u Svetom Martinu pod Okićem, jedna je od spomenika kulture prve kategorije koji je stradao u potresima u ožujku i prosincu 2020. U župi Sveti Martin pod Okićem posljedice potresa vidljive su i na kapelama sv. Roka u Galgovu i sv. Antuna pustinjaka u Klakama. Župnik vlč. Siniša Hegedušić, koji je s dolaskom u župu nastavio sa sustavnom obnovom kulturnih spomenika, poziva da u teškim trenucima pomognemo jedni drugima nositi križ jer je on znak ljubavi, povezanosti i jedinstva s Bogom i međusobno.

Župa u Petrčanima pokazala je da za činjenje velikih stvari ne treba puno. Naime, vođeni snažnom željom pomoći čovjeku u potrebi 500 stanovnika je, uz pomoć pojedinaca od Gospića do Šibenika, u sedam dana prikupilo sredstva za kupnju stambenog modula za jednu obitelj iz Petrinje. Namjeravaju i dalje biti ruka pomoći ljudima na Banovini u obnovi njihovih domova.

Svetojanska crkva sv. Ane, barokna ljepotica čija je gradnja započeta 1687., jako je oštećena u potresu u prosincu 2020. godine. Svetište se spustilo u zemlju 3-4 cm u odnosu na ostatak građevine, a puknuća su na svim zidovima. Unatoč tome što je župna crkva ranjena vjernici se okupljaju u kapelici u Dragi Svetojanskoj, kao i u župi Slavetić. Spomenute župe već 18 godina vodi vlč. Josip Gonan, koji se u slobodno vrijeme bavi pčelarstvom.

Potres nam je trebao pomoći da zastanemo, promijenimo ljestvicu vrednota u svome životu, da se vratimo Bogu i živeći svoju vjeru gradimo svoj život, ističe župnik katedralne župe Uzvišenja sv. Križa u Sisku preč. Marko Karača. Duboko je ganut valom dobrote koji se pojavio nakon potresa na Banovini, ali istodobno postavlja pitanje zašto nismo uvijek solidarni i dobri jedni prema drugima kao što se to pokazuje u velikim nevoljama.

U potresima u ožujku i prosincu stradale su dvije zagrebačke crkve od nacionalne važnosti – sv. Marko i sv. Katarina koja je svojevrsno životno djelo vlč. Vladimira Magića. Cijeli svoj svećenički vijek obnavljao ju je kao spomenik kulture i revitalizirao na pastoralnom polju. Župnik se nada da će u crkvama još ove godine moći slaviti mise, makar pod skelama. Osvrće se i na svoj rad u Metropolitani kao i na jednu od brojnih inicijativa koje je pokrenuo, onu okupljanja parova vjenčanih u crkvi sv. Katarine.