Iako je i sȃm neprihvaćen, Isus rado prihvaća sve ljude. Odriče se čak i vlastitoga života podnoseći gorku muku na drvetu križa da bi meni i tebi, vrli kršćanine, bio bliži, da bi nam pokazao put spasenja. Hvala ti, maleni Kralju, što si nam došao!

Abrahamova vjera nije znanje ni mišljenje, već iskorak; vjera simbolizira povjerenje. Abraham se ipak zaputio ne znajući kamo ide. Eto, to je vjera.

Na upit novinara: „Je li teško voditi tim sa puno zvijezda?“, portugalski izbornik Fernando Santos je dao zanimljiv odgovor: „Ne, jer zvijezde nisu na Zemlji, već na nebu. Zvijezde su na nebu, ali ni gore one nisu same, nalaze se jedna uz drugu, a upravo to im daje ljepotu. Njihova ljepota jest u zajedništvu.

Pitaš li se, dragi kršćanine, u kakvom će stanju biti tvoje lice – i pred ovim svijetom i pred Bogom, kad jednoga dana napustiš ovu dolinu suza?

Čovjek će upasti u kotao oholosti ako vjeruje da Bogu može pomoći čineći mu dobro, čineći mu uslugu.

Grijeh kao da je odavno izbrisan iz rječnika modernog čovjeka, jer brojne riječi služe kao zamjena za grijeh, postoje sinonimi za grijeh.

Možda je i danas Crkvi potrebno više sanjara… Zar i sveci nisu takozvani „luđaci“ ili sanjari?

Bespoštedna borba za tvoju dušu još uvijek traje ovdje na Zemlji. Svatko je želi pridobiti za sebe: i raj i pakao, no ona će pripasti onome „odvjetniku“ koji u njoj pronađe više djela dostojnih ili raja ili pak pakla.

Zato je ogovaranje mana koje se trebaš hitno riješiti, a ne čuvati kao posljednju. Protiv te mane trebaš odmah hrabro zaratiti.

Dovoljno ti je tvoje vlastito ime. Nikakav drugi atribut, nikakav gospodin ni gospođa nisu ti potrebni.