Važno je da molite i važno je da odredite vrijeme i mjesto molitve te način molitve koji je prilagodljiv za djecu.

Preminuli zagrebački pomoćni biskup u miru mons. Valentin Pozaić desetljećima je djelovao kao redovnik isusovac, cijenjeni profesor, član važnih crkvenih i društvenih gremija i pomoćni biskup zagrebački. Uvijek je u središtu njegovih nastupa, knjiga i pismenih obraćanja bila kršćanska antropologija i govor o Božjem namislu s čovjekom. Zato donosimo kraće izvatke iz jednoga njegovog članka, objavljenog u Obnovljenom životu 2013. godine, nakon pokušaja uvođenja tzv. zdravstvenog odgoja.

Teuta Nikpalj, koordinatorica Hoda za život, obitelj i Hrvatsku u Zadru, istaknula je zajedničko zalaganje za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti.

Bioetičarka i filozofkinja dr. sc. Marina Katinić Pleić kazala je kako korištenje kontracepcije može biti moralno opravdano u određenim slučajevima poput liječenja akni te u slučaju da je jedan od supružnika zaražen AIDS-om, no upozorila je da je kontracepcija odvojila spolnost od rađanja i stvaranja potomstva.

Svaka obitelj mogla bi biti mala Crkva, mala vjernička zajednica koja djeluje kao produžena ruka odgoja u Crkvi. Jer i sami se roditelji u prvom redu hrane Riječju Božjom, euharistijom i spoznajom volje Božje koju primaju u Crkvi, a onda tu istu hranu dijele sa svojom djecom.

Tata ne rađa djecu, ali je tu da se brine za njih još dok su u majčinoj utrobi.

Da bi dijete raslo u vjeri, neophodni su mu roditeljski likovi koji će mu pomoći da u njihovoj prisutnosti prepozna izraz i nađe potvrdu prisutnosti Nekoga većeg od njih. Potrebni su mu roditelji koji će mu doista odgovorno naviještati Riječ Božju o ljubavi prema čovjeku i njegovu odgovoru na nju.

Don Bosco je istinski vjerovao da u svakom čovjeku, pa bio on i najgori kriminalac, postoji barem malena točka dobra po kojoj je moguće pridobiti njegovo srce i u njega donijeti Krista. To potvrđuje i njegova misao: „Mlade ne samo da treba voljeti, oni trebaju i osjetiti da su voljeni.“

Kako naši životi postaju užurbaniji, sa stalnim ometanjima oko nas, teško je ostati usredotočen na bilo što. A ako su nas djeca tijekom dana pomalo izluđivala i ako smo iscrpljeni na kraju dugog dana, lako se možemo isključiti iz molitve.

"Toliko vjerujem i zahvaljujem Bogu. Ovakvu vjeru nikada nisam imala. Ona je tisuću posto s Isusom, Gospom, mojim sestrama, sa svojim tatom… sa svim dobrim dušama. Kako dalje, vidjet ćemo, Bog će se pobrinuti. Ja mu toliko vjerujem. Vjerovali ili ne, meni je u ovom trenutku teže zbog djece nego zbog nje. Ona je bila puna života, Bog to zna. Možda će ona više odozgo djelovati", istaknula je majka Maje Tenšek Ljubica Garić.