Dubrovački biskup Roko Glasnović krstio je 21. svibnja šesto dijete u obitelji Ivane i Josipa Kordića, Barbaru, u župi sv. Marka u Korčuli. Na istoj misi devetnaestoro mladih primilo je sakrament potvrde.
Preminuli zagrebački pomoćni biskup u miru mons. Valentin Pozaić desetljećima je djelovao kao redovnik isusovac, cijenjeni profesor, član važnih crkvenih i društvenih gremija i pomoćni biskup zagrebački. Uvijek je u središtu njegovih nastupa, knjiga i pismenih obraćanja bila kršćanska antropologija i govor o Božjem namislu s čovjekom. Zato donosimo kraće izvatke iz jednoga njegovog članka, objavljenog u Obnovljenom životu 2013. godine, nakon pokušaja uvođenja tzv. zdravstvenog odgoja.
Teuta Nikpalj, koordinatorica Hoda za život, obitelj i Hrvatsku u Zadru, istaknula je zajedničko zalaganje za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti.
Bioetičarka i filozofkinja dr. sc. Marina Katinić Pleić kazala je kako korištenje kontracepcije može biti moralno opravdano u određenim slučajevima poput liječenja akni te u slučaju da je jedan od supružnika zaražen AIDS-om, no upozorila je da je kontracepcija odvojila spolnost od rađanja i stvaranja potomstva.
Svaka obitelj mogla bi biti mala Crkva, mala vjernička zajednica koja djeluje kao produžena ruka odgoja u Crkvi. Jer i sami se roditelji u prvom redu hrane Riječju Božjom, euharistijom i spoznajom volje Božje koju primaju u Crkvi, a onda tu istu hranu dijele sa svojom djecom.
Da bi dijete raslo u vjeri, neophodni su mu roditeljski likovi koji će mu pomoći da u njihovoj prisutnosti prepozna izraz i nađe potvrdu prisutnosti Nekoga većeg od njih. Potrebni su mu roditelji koji će mu doista odgovorno naviještati Riječ Božju o ljubavi prema čovjeku i njegovu odgovoru na nju.
Don Bosco je istinski vjerovao da u svakom čovjeku, pa bio on i najgori kriminalac, postoji barem malena točka dobra po kojoj je moguće pridobiti njegovo srce i u njega donijeti Krista. To potvrđuje i njegova misao: „Mlade ne samo da treba voljeti, oni trebaju i osjetiti da su voljeni.“
Kako naši životi postaju užurbaniji, sa stalnim ometanjima oko nas, teško je ostati usredotočen na bilo što. A ako su nas djeca tijekom dana pomalo izluđivala i ako smo iscrpljeni na kraju dugog dana, lako se možemo isključiti iz molitve.