Sisačka biskupija! Početci joj sežu u prva stoljeća kršćanstva, o čemu svjedoče brojni ostatci materijalne kulture. U 9. stoljeću ovdje stoluje knez Panonske Hrvatske Ljudevit Posavski, a franački kroničar Einhard Sisciju naziva „Civitas“, što znači grad i u pravilu označava grad sjedište biskupije.

Hrvatsko katoličko sveučilište dočekalo je završetak građevinskih radova na Kampusu na Črnomercu, 3. listopada 2025., na 27. godišnjicu proglašenja blaženim svoga zaštitnika, kardinala Alojzija Stepinca.

„Oduvijek sam volio igru... Većinu moga sjećanja na djetinjstvo obilježilo je zapravo sjećanje na igru. Pamtim sve trenutke te nevine dječje igre i druženja. Čovjek zapravo ništa lako ne pamti kao trenutke igre. Sjećanje na igru nije samo sjećanje na mene i moje djetinjstvo, već i na drugu djecu – na prijatelje koji su htjeli da se zajedno igramo“, piše fra Goran Azinović i preporučuje jednu novu „čudesnu igru“ za današnju djecu.

U ovom su gradu napisani prvi časoslov, prvi hrvatski roman „Planine“, zapisane prve hrvatske note. Kraj 14. stoljeća ovom je gradu donio Dominikansko veleučilište, a prije pet i pol desetljeća javnosti je predana Stalna izložba crkvene umjetnosti. Zadar je to u kojemu je kulturna i sakralna baština prebogata. Ali što bi ovaj grad bez svetog Šime?

Clémentine Beauvais je nekrštena agnostičarka, radikalna feministica, ekologinja i vegetarijanka , ujedno popularna književnica. Nikada nije niti pomislila da će se baviti životom i duhovnošću katoličke mistikinje iz 17. stoljeća, No, prema obiteljskoj legendi, sv. Margareta Marija Alacoque je njezina daleka pretkinja.

„Od sredine 9. st. Hrvati se duhovno i kulturno napajaju iz obilnoga benediktinskog vrela crpeći vrednote koje su oplemenjivale i još uvijek oplemenjuju hrvatski narod i njegovu duhovnu i kulturnu baštinu“, zapisao je svećenik dominikanac, povjesničar akademik Franjo Šanjek.

„Ja sam od katoličke obitelji, uvik sam u crkvi bila, više nego u kući. Što god je bilo uvik sam bila prva jer mi je bila kuća blizu crkve. Samo nas je jedna kuća dilila. A ja došla vode, ni popa ni mise ni molitve. A di sam došla majko moja. Nikoga u crkvi, samo dvi tri stare i ja. U Vrpoljcu – to je bila mala Moskva“. Tako je 2018. u dokumentarnom filmu Hrvatske televizije „Gospa od Vrpolja – Ona koja okove skida“ svjedočila danas pokojna Rajka Petković, koja je u rodnim Vodicama, na brdu Okitu, ljubila Gospu od Karmela.

Možeš li tvrditi da ljubiš Boga, a okrećeš glavu od bližnjega svoga? Empatija, solidarnost, volonterstvo, ljubav – samo su prazne riječi ako ih ne prate djela. Od prvih apostolskih vremena, živa i djelotvorna Crkva promiče ljubav prema čovjeku, a ona u svoj sadržaj upija sve riječi i svu terminologiju koja je nastajala i nastaje danas. Riječ je o jeziku ljubavi koji svi razumiju, o čemu dugi niz godina svojim predanim radom svjedoče povjerenici za pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u Varaždinskoj biskupiji i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, vlč. Leonardo Šardi i vlč. Alojz Kovaček.

Gradnjom pastoralnih centara crkve postaju više od mjesta molitve. Marom župnika, pastoralnih suradnika i uz podršku vjernika laika ide se korak po korak dalje, kako bi Crkva, konkretna župna zajednica, bila otvorena svima. O tome što Crkvu čini živom, na temelju dugogodišnjeg pastoralnog iskustva svjedoči župnik Župe sv. Leopolda Mandića u zagrebačkoj četvrti Ljubljanica-Voltino, Željko Lovrić.

Arhipelag Gulag nastao je u najtragičnijemu stoljeću ljudske povijesti u kojemu su totalitarizmi svih ideologija bez ikakvih kočnica sijali smrt.