“Ja Ti, draga Marija, stavljam na srce i molim Te ovo: Ako je moguće, ne propusti ni jednoga dana, a da ne posjetiš crkvu Srca Isusova i da moliš Srce Isusovo za blagoslov našoj ženidbi, jer Ti iskreno kažem da bih ja već davno propao, u kakvim sam prilikama bio, da nisam imao Božje pomoći."
Bio je to grom iz vedra neba. Uzbuđeno je čitala riječ po riječ, zaustavljala se, smijala, možda i prosuzila, pa se opet zamislila. On, zagonetni i neobični Alojzije! Poznavala ga je, i sama se koji put pitala, što će biti od toga mladića, ali nikada nije mogla ni sanjati da je našla mjesto u njegovu srcu koje je u tom pogledu uvijek izgledalo — pustinja! Ne, ona ne vjeruje da je ikada bila predmet njegovih misli, tajna njegova zaključanog srca.
Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku. Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?