Uz sv. Margaretu Mariju Alacoque, mnoge druge žene bile su širiteljice pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu. Jedan od njih je i Katarina Marija Volpicelli. Iako je živjela svjetovnim životom, Srce Isusovo kovalo je plan da osvoji tu plemenitu dušu i učini je svojim apostolom. Godine 1854. buknula je kuga u Napulju i Katarinu je uhvatio silan strah pred smrću. Bog je providnosno uredio da se mlada Katarina susretne s vrsnim ispovjednikom franjevcem o. Ljudevitom da Casoria. On je uvijek imao velik utjecaj na nju. On joj je otvoreno rekao: "Svijet te privlači, ali Bog će biti pobjednik".

U povodu spomendana sv. Terezije Avilske, prve crkvene naučiteljice, mističarke i reformatorice karmelskoga reda, donosimo jednu njezinu pjesmu.... "Učini me sveticom dok pripremam obroke i perem tanjure. Prihvati moje hrapave ruke jer su za Tebe postale hrapave."

Sv. Terezija jednostavno vas privuče, svjedoči ova svjetovna karmelićanka koja je o prvoj crkvenoj naučiteljici održala brojna predavanja, napisala više članaka te i magistrirala na temi upravljanja projektima prema iskustvima i podukama ove karmelske reformatorice. Kao diplomiranu ekonomisticu zanimalo ju je kako spojiti duhovnu i poslovnu dimenziju pa je u Remetama završila Sustavan studij duhovnosti i američki studij "Vodstvo služenjem". Pročitajte kako on doživljava sv. Tereziju, što je od nje naučila i što ova svetica poručuje svima nama...

Lauretanske litanije obogaćene su trima novim zazivima - Majko milosrđa, Majko nade i Potporo selilaca, objavio je to ove godine papa Franjo na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina.

"Molitvu i kontemplaciju stavite na prvo mjesto i vaše će zvanje i misija prirodno proizaći iz toga, okružite se dobrim prijateljima i olako shvatite život i sebe," savjetuje neustrašiva reformatorica sveta Terezija Avilska.

Otac Wilfrid Stinissen bio je veliki štovatelj Biblije i Blažene Djevice Marije. Rođen je u Antwerpenu ( Belgija) 1927., a umro je u samostanu Norraby u južnoj Švedskoj 2013. Sa šesnaest godina ušao je u Karmel, a za svećenika je zaređen 1951. Napisao je više od 25 knjiga, koje su, osim na švedskom, izdane i na dvadesetak drugih jezika. Preselio se u Švedsku sa zadatkom da osnuje kontemplativni karmelićanski samostan gdje je ubrzo postao i poglavar. Potaknuo je mnoge Šveđane da se vrate "zaboravljenom"Bogu, a u nastavku donosimo njegovo razmišljanje o molitvi krunice.

Donosimo vam promišljanje o tome kako se nositi sa zabrinutošću i svakodnevnim stresovima na temelju priče o Marti i Mariji.

Bez njega ne možemo ništa: Knjiga u kojoj je papa Franjo odgovorio što misije jesu i ono što misije nisu.

Uz prvi spomendan novog blaženika Karla Acutisa 12. listopada pročitajte intervju s njegovom majkom koja svjedoči o brojnim znakovima koja joj je sin ostavio i ostavlja ih i danas. „Nekoliko dana nakon sprovoda, u zoru me probudio glas: 'Oporuka!' Prekopala sam po njegovoj sobi misleći da ću tamo naći nešto što je napisao. Ništa. Zatim sam uključila računalo, uređaj koji je najviše volio. Na radnoj površini bio je vrlo kratak film koji je sam snimio u Asizu tri mjeseca ranije: 'Kad budem težio 70 kilograma, suđeno mi je umrijeti.' I bezbrižno je gledao u nebo.“

"Toliko puta suvremenici mu i protivnici postavljaju klopku pitajući ga spram znakova, tražeći da svede neki znak s neba. Isus jasno odgovora svojim suvremenicima kako ne čitaju, kako nisu kadri čitati znakove vremena, kako su slijepi za ono što se događa u njegovoj osobi, u njihovu najbližem okolišu", piše, između ostalog, u svom promišljanju Evanđelja dana fra Tomislav Pervan.