Iskoristimo vrijeme dok su nam naši najdraži živi, provodimo vrijeme s njima i iskažimo im ljubav, piše fra Marin Karačić na svome Facebook profilu u tekstu "Neću žvaku, 'oću kusur". Test donosimo u cjelosti.

Živimo u doba koje prezire pravila i strukture i gledamo ih gledamo kao grubo kršenje naše neograničene slobode, no služe li pravila doista tome da nam zagorčuju život ili su ona sredstva za postizanje mira, radosti pa i sreće bez prestanka?

"Duhovne vježbe su poput vremena sjetve… Vježbaš se: čupaš, kopaš, oreš po njivi života. Mučiš se i znojiš, nadajući se da On sije, i da će dati i kiše i sunca da štogod vrijednoga izraste. Na momente ti se čini da na njivi ničega nema, a nekad i da njiva nije vrijedna da bi na njoj šta posebno raslo. Ali On na tvoju velikodušnost da odvojiš sedam dana odgovara još velikodušnije."

Jednostavni i popularni ilustrativni prikazi mogu kod djeteta stvoriti plitku i nepotpunu sliku anđela i njegove službe. Iako se ti prikazi čine najlakšim odgovorima na pitanja koja djeca postavljaju, tu sliku djeca mogu odbaciti kad odrastu.

"Iskoristimo vrijeme dok su nam naši najdraži živi i provodimo vrijeme s njima i iskažimo im ljubav. Najprije oprostimo sebi sve ono propušteno i počnimo živjeti kvalitetnije. Neka nam odlazak na grobove najmilijih ne bude gorko sjećanje na sve ono što je moglo biti, a nije, nego zahvala za sve lijepe trenutke koje smo proveli zajedno."

"Sreća je kad posadiš tikve koje su se u cvatu križale i druge godine njihove sjemenke daju nove vrste dobrih i ukusnih tikava", kaže fra Stojan Damjanović koji je u svom životu dobio mnogo više nego je mogao i poželjeti. Nikad sebe nije vidio kao svećenika, a danas je sretan kada susretne ljude koji vole razgovarati o Bogu, njegovim stvorenjima i zakonima po kojima sve savršeno radi.

Na Dušni dan iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Marija Brkića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji nakon završenog poslijediplomskog studija iz dogmatske teologije u Rimu vrši službu župnog upravitelja Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Sarvašu. Vlč. Mario Brkić, između ostalog, se u propovijedi poručuje: "Otajstvo Isusa Krista otvara nam pogled prema životu za koji smo stvoreni, a to je vječni život u Bogu. Mi vjerujemo da ćemo zauvijek biti s Gospodinom."

U današnje vrijeme "prva i najveća zapovijed" je - udaljenost. Ali Bog uvijek pronalazi način usprkos svim preprekama, uvijek pronalazi nove oblike i zasigurno otkriva kako biti blizu drugoga čak i usred daljina.

"Svetkovina Svih svetih počela se slaviti u Crkvi najprije kao svetkovina svih znanih i neznanih mučenika, jer su mučenici za vjeru najveći svjedoci nasljedovanja Isusa iz Nazareta. I to već od IV. stoljeća. Potom su rimske pape starorimski hram svim bogovima, Panteon, u VII. stoljeću pretvorili u Crkvu svih svetih (Sancta Maria ad Martyres), a od IX. stoljeća uveden je svetkovina svih svetih znanih i neznanih, i onih koji ne mogu proći naše kriterije, koji su oprali svoje haljine u krvi Janjetovoj, a nisu prošli naše ispite, oni – kako kaže Otkrivenje – iz svih rasa, naroda, jezika i kultura", piše fra Ivan Šarčević.

Na blagdan Svih svetih iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. Josipa Bošnjakovića, svećenika i profesora psihologije koji vodi bračna i obiteljska savjetovališta na području Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz doktorski studij psihologije u Rimu na Papinskom salezijanskom sveučilištu specijalizirao je kliničku psihologiju. Predaje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu te na zagrebačkom Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Velečasni Bošnjaković među ostalim poručuje: "Svi sveti su sveti jer se u potpunosti ostvarila želja njihova siromaštva - biti obdareni, obogaćeni Bogom."