„Neka tražim tvoje lice, neka ga pronađem i pokažem drugima. Neka spoznam kako te pronaći u običnim događajima iz moga života.“

Svetom Padreu Piu bilo je zabranjeno javno slaviti misu ili čak davati duhovne upute svojoj duhovnoj djeci.

"Promatram tvoj susret s anđelom. Marijo, mogla si... mogla si bez problema reći da nisi za to, da ti se ne da, da se ne osjećaš spremnom, da te strah, da odabere nekog drugog. Nitko te nije silio na tvoje 'da'. Sama si to željela, sama si odabrala ono što je On htio". Nasljedujte i vi Mariju, promišljajući nad ovom meditacijom!

Ljeti se gotovo svi presele na more. Župe i crkve na kontinentu su praznije, a uz obalu i po otocima traži se nekad mjesto više, pogotovo u župi Sv. Lucije u Banjolu, tik pred ulaz u grad Rab, kada je svjedočanstvo vjere neke poznate ili manje poznate osobe nakon nedjeljne jutarnje mise u kojem se bogoslužni prostor ne prazni ni nakon sat vremena.

Večer prije ove HKM-ove objave prvi mladići stigli su na Pelješac trajektom odlučni sudjelovati u novome ljetnome kampu kojeg organizira Karmel Božjeg milosrđa u svome muškome samostanu u Donjoj Vrućici. Ako bude zainteresiranih drugi termin će organizirati krajem kolovoza. Termin za djevojke počinje tjedan kasnije i trajat će od subote, 24. srpnja, do subote, 31, kolovoza, no ne na istome mjestu nego u ženskome samostanu u Kuni Pelješkoj koji se nalazi otprilike 13 kilometara udaljen od muškog. To bi također mogla biti vrijedna nova informacija o ovome za naše prilike još uvijek jedinstvenome muško-ženskom Karmelu koji živi zajedništvo u odvojenim pustinjama unutar iste karizme, te koji je – uz to - ovoljetnom radnom temom možda i otjerao potencijalne 'kupače' jer ona glasi: „Mistika i motika – pustinjački kamp za mlade”.

Jesmo li i mi široke duše kao gostoljubivo stablo ili smo više nalik umišljenim stablima? Pročitajte u priči Stjepana Licea.

"Često drugi trebaju našu pomoć. Ne savjete, tumačenja, ne da ih naučimo da rade kako mi mislimo da je najbolje za njih. Već da ih primimo za ruku, da ih stavimo na ramena i nosimo. Isto kako je učinio Isus za nas. Ponio je sve naše grijehe, naše slabosti i boli. Ponio je sve naše križeve na svoj križ. Sve nas je "odšlepao" iz krivih struja, ponio nas je na ramenima preko mora naših strahova u sigurne plićake. Jer smo djeca velikog Boga", piše na društvenim mrežama karmelićanin Krešimir Josip Bahmec.

"Ne boj se donošenja odluka, ako i pogriješiš, imaš mogućnost popravka, sjeti se samo mlađega sina, uvijek ćeš imati komu se vratiti. Odluka današnjega dana je samo na tebi, odvažiti se na put s Bogom ili ne ostaje na tebi, ali znaj da nitko neće moći donijeti tu odluku umjesto tebe. Hrabrost je krepost, moli za nju! Hodaj za Kristom i ne boj se! Put ćeš naći! Istina će ti se darovati. Život ćeš imati ustraješ li do kraja! Hoćeš li krenuti u najveću avanturu života, to ovisi samo o tebi", piše franjevac Vinko Brković. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Kad ljudi govore o pozivu, većina ih kaže: ‘moj otac ili moja majka bili su protiv toga‘. Kod mene to nije bilo tako. Moja je majka bila za, i ne samo za: sada slijedimo Krista na istom putu, u istom pozivu i, kao da to nije dovoljno, s istom karizmom, što je poseban i velik razlog da zahvalimo Bogu na svemu",  zaključio je Jonas.

Sveta Zelie Martin, majka svete Tereze od Djeteta Isusa, rodila je devetero djece. Samo je petero preživjelo do odrasle dobi, a četvero djece umrla su nedugo nakon rođenja.