"Isus želi da ga kao slobodni ljudi nasljedujemo. Zato nas poziva da vjerujemo u njega i da vjerujemo njemu, koji i danas u svakom euharistijskom slavlju s uvjerenjem i ljubavlju za sve ljude i sve stvorenja ponavlja: 'Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada'", poručuje apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije i riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić u prigodnoj misli promišljajući nad evanđeljem 18. nedjelje kroz godinu.

Zahvaljujući sv. Ignaciju Crkva danas daruje i živi blago njegovih duhovnih vježbi. Malo tko nije čuo za Ignacijanske duhovne vježbe, a oni koji su ih obavili izašli su preobraženi. Mnogi, upravo u Ignacijanskim duhovnim vježbama, po prvi puta susretnu Živoga Boga! U sklopu velike Ignacijevske obitelji duhovne vježbe organizira i Zajednica Injigo u sklopu koje stotine vježbatelja ulazi svake godine u novi krug duhovnih vježbi. Ovdje se vježba ono najvažnije; kako čuti, vidjeti, upoznati, iskusiti Onoga koji nas ljubi. Mnogi ovdje otkriju temelj svoga postojanja, svoj životni smisao i poziv, grade živote iz nove perspektive i započinju život pod zastavom Radosti.

"Otkrivanje volje Božje za Ignacija je trajalo čitav život, a počelo na njegovoj bolesničkoj postelji dok se u rodnom dvorcu oporavljao od zadobivenih rana. Pri tome su mu pomogle pobožne knjige i djela svetaca o kojima je čitao", istaknuo je Ivan Matić, govoreći o svetom Ignaciju Lojolskom.

Sv. Ignacije Loyola je obraćenik, veliki učitelj duhovnosti, osnivač Družbe Isusove i marljivi radnik, koji je u svakodnevnim stvarima prepoznavao Gospodina, a u zajedništvu sa svojom Družbom sve radio na veću slavu Božju. Ignacije je umro na današnji dan 1556., u dobi od šezdeset i četiri godine. Beatificiran je 1609. godine, a svetim proglašen već 1622. Pokopan je u Rimu u velebnoj crkvi, njemu posvećenoj.

U našem životu vrlo je lako izgubiti mirnoću kad se iznenada dogodi da stvari krenu loše za nas. To može biti test našega povjerenja u Boga. Ako znamo da djelujemo prema Božjoj volji, tada i mi, poput sv. Franje Asiškoga, možemo ići naprijed u povjerenju i pouzdanju. Zapravo, može se reći da je naš mir i smirenost, osobito u vrijeme prolaženja kroz osobna kolebanja i osobna razmišljanja, pokazatelj u stanovitoj mjeri povjerenja u Boga.

U čije ruke predajemo svoje brige, strahove, nade, snove, obitelj i odnose? Pročitajte ovu poučnu priču!

Tridesetak slijepih i slabovidnih osoba i članova njihovih obitelji i prijatelja, sudjelovalo je na drugoj duhovnoj obnovi za osobe oštećena vida u Pastoralnom centru u Ludbregu od 27. do 29. srpnja. Duhovna obnova bila je u organizaciji Povjerenstva za osobe s invaliditetom i njihovih obitelji Varaždinske biskupije, a predvodio ju je povjerenik vlč. Leonardo Šardi.

O putu od trenutaka kojih se duboko sramio, duhu promašenog života, paklu grijeha do susreta s Bogom koji oprašta i daje novi život svjedoči u snažnoj objavi na društvenim mrežama Matej Lovrić iz Zajednice "Arka Korablja". Njegovu objavu donosimo u cijelosti.

"Zaista nije prirodno da roditelj mora sahraniti svoje dijete, neizmjerno je teška ta situacija, ali ona daje neke odgovore na ova pitanja koja su meni došla kao odgovori. Oko vremena i mišljenja, sjetim se priče o cvrčku koji po cijele dane pjeva i svira i o mravu koji skuplja namirnice za zimu. Kao mladi ljudi uvijek mislimo da imamo vremena za sve, ali prečesto se uvjerimo da nemamo, pogotovo kad su ispiti i učenje u pitanju. Iako smo se uvjerili kako nam je vrijeme prečesto kratko, uvijek, ali baš uvijek mislimo kako će biti vremena za Boga, a mi sad imamo nekog svog posla", poručio je franjevac Vinko Brković u objavi na Facebooku.

Malo toga se zna o sv. Joakimu i Ani, te jesu li živjeli dovoljno dugo da mogu vidjeti svog unuka - Isusa. Kako god bilo, možemo zamišljati da bi sigurno uživali u svom unuku i pružali mu nježnost, blizinu i ljubav koju djedovi i bake pružaju voljenim unucima.