Sveti Franjo Asiški je bio u stanju dignuti pogled iznad grijeha nekog određenog svećenika, redovnika ili biskupa do značenja službe koju je ta osoba vršila. Franjo je znao da su svećenici zaređeni da posvećuju euharistiju i dodjeljuju sakramente.
"Nije lako prihvatiti patnju, muku pa u konačnici i umiranje, ali je to jedini put naprijed. Sve dok ulazimo u naše osame, naše molitve sa željom da potvrdimo samo svoje misli, nismo zapravo nigdje došli. Pogotovo ako ćemo ući u osamu tražeći potvrdu za mišljenje o drugim ljudima. Sve dok u osami ne tražimo Gospodinovu volju, nećemo pronaći istinu. Jedino što u takvoj osami pronalazimo jesu naše ideje, a od njih se ne može živjeti", poručuje fra Vinko Brković, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, govoreći o pronalaženju Boga u svojem životu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Može se pokušati na različite načine ponovno oživjeti svoj brak. Najvažnije je da se ponovno krene s razgovorom koji je s vremenom iz različitih razloga zamro. Bračni savjetodavci kažu: nedostatak razgovora i nespremnost, otvoreno razgovarati o brigama, poteškoćama i kritičnim stvarima, ubrajaju se u najčešće razloge za rastavu. "Najsigurniji" način za razoriti brak je ne više razgovarati. Nasuprot toga stoji tajna sretnih parova koji o svemu mogu međusobno razgovarati.
Fra Ivan M. Lotar u objavi na društvenim mrežama govori o Majci Tereziji čiji spomendan slavimo 5. rujna. Evo što nam svetica poručuje: “Zašto bivamo žalosni? Jer smo puni samih sebe. Zato nas Bog ne može ispuniti svojom radošću. Kako se isprazniti? Prepusti se Bogu, on zna kako će to učiniti.”
Nemam interesa posjedovati jahtu, voziti Ferrari ili kupiti kuću za odmor na luksuznom mjestu. Ali mislim da postoji istina u načelu poduzimanja vjerom ispunjenih, odvažnih i radikalnih čina, posebno kada se radi o tome da ih Bog koristi.
Gospa od sedam žalosti zaštitnica je Slovačke i vrlo je draga papi Franji. Pedesetih godina 20. stoljeća komunisti su nastojali potisnuti marijansko svetište Šaštin, kao što su učinili s drugim svetištima u Slovačkoj. Danas, Gospa od sedam tuga, zaštitnica zemlje, prati nacionalne obitelji i one koji pate u pandemiji.
Oprostio sam se od njega i njegove supruge i otišao iz San Giovanni Rotonda. Tri mjeseca kasnije ponovno sam ga vidio na trgu. Prišao sam mu i, bojažljivo, pomislivši da je u žalosti, upitao ga: "Kako je vaša supruga?" "Ozdravila je", odgovorio je presretan. "A vi? Jeste li se ispovjedili", upitao sam. "Da! Petnaest dana nakon našeg razgovora s Padre Pijom vratio sam se ovdje. Promatrao sam kako mi supruga polako umire i pomislio da ću, ako se vratim vjeri, spasiti i nju i sebe. Odlučio sam doći u San Giovanni Rotondo na ispovijed. Kazao sam Padre Piju: ‘Sada vjerujem! Možete li nešto reći Gospodinu o mojoj umirućoj supruzi?‘ ‘Da‘, odgovorio mi je. Otišao sam kući i ženi je bilo bolje. Otišli smo liječniku koji začuđen nije prestajao vikati da se dogodilo čudo. Sada smo ovdje jer moramo zahvaliti Padre Piju."
"Možemo slobodno reći da u Crkvi ima poganih vjernika koji mole, a ustima proklinju svoje bližnje i sve oko sebe, uvijek na sve gledaju negativno i rijetko kad će se iz njihovih usta čuti neka dobra riječ o nekome. Imamo i one koji će biti darežljivi i dati neku donaciju, ali za uzvrat očekuju da im se bar spomene ime ili da im se napravi spomen ploča, a onda se sazna da ti veliki humanitarci ne plaćaju radnike ili se prema njima odnose kao prema robovima", piše fra Mario Berišić na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
"Nastojao sam se istaknuti u svim tim područjima i uložio sam svu svoju vrijednost u održavanje ove slike o sebi. Ali sada tvrdim da se moja vrijednost ne mjeri svjetovnim uspjehom, već se mjeri Božjom neizmjernom ljubavlju prema meni."