Nismo životinje, koje ne vezuju nikakvi moralni zakoni. Mi smo Božja djeca, predodređena za vječno blaženstvo s našim Nebeskim Ocem. Živimo li kao djeca Oca punog ljubavi, pažljivo se odnosimo prema svom tijelu, znajući da će ono biti s nama (u proslavljenom stanju) cijelu vječnost.

U svom posebno aktualnom promišljanju don Ivan Bodrožić podsjeća na važnost dobre duhovne antivirusne zaštite.

Stjepan Lice ponudio je svoje razmišljanje o različitim vrstama kruha, ali i ne samo kruha.

Poznato je da je sestra Lucija iz Fatime napisala pismo kardinalu Caffarri predviđajući da će se "posljednja bitka između Gospodina i vladavine Sotone voditi oko braka i obitelji." Kao što je sestra Lucija napisala o viziji Svete obitelji: "U vremenima kao što su ova, kad se obitelj često čini neshvaćenom u obliku u kojem ju je Bog uspostavio, a napadnuta je doktrinama koje su pogrešne i suprotne svrhama zbog kojih ju je božanski Stvoritelj ustanovio, zasigurno nam se Bog želio obratiti i podsjetiti nas na svrhu zbog koje je uspostavio obitelj u svijetu." Stoga nas u poruci iz Fatime Bog poziva da okrenemo oči prema Svetoj obitelji iz Nazareta, u kojoj se On odlučio roditi i rasti u milosti i stasu, kako bi nam ponudio uzor za nasljedovanje, dok naši koraci idu putem svog hodočašća u nebo.

Tko je lider? Zašto su svi muškarci pozvani biti lideri? Na ova dva ključna pitanja odgovorio je Marko Matijašević, predsjednik udruge „Eho‟ i voditelj Doma molitve Zagreb, angažirani laik s 10 godina iskustva na polju liderstva.

Katolička crkva 17. rujna slavi blagdan Rane sv. Franje. Među mističnim tjelesnim pojavama rane, stigme su znak najviše i najizričitije ljubavi duše prema svom Gospodinu i zadovoljstva Gospodinova sa svojim slugom ili službenicom. Rane su zagrljaj i poljubac Božji prema svom stvorenju što utiskuju u stvorenje znakove muke njegova ljubljenoga Sina. Niz stigmatiziranih započinje sa sv. Franjom Asiškim. Prije njega ne zna se za slučajeve stigmatizacije. Rane sv. Franje bijahu te ostaju i danas tako svečanom i očitom činjenicom da ne pobuđuje sumnje.

Lako je voljeti svoju obitelj i prijatelje, ali nije lako voljeti nekoga tko ne izaziva nikakvo divljenje. Terezija govori o redovnici koja joj nije bila simpatična i o tome kako je shvatila da je ljubav čin, a ne osjećaj, te je to bila savršena osoba za usavršavanje njezine ljubavi. Terezija se je i promijenila upravo zahvaljujući strpljivoj ljubavi svojih roditelja, pa je znala koliko je važno voljeti nekoga tko se čini nedostojan ljubavi. Napisala je: "Nastojala sam joj iskazivati pažnju što sam više mogla, a kad god sam bila u napasti da govorim ružno o njoj, nasmiješila sam joj se." Nakon nekog vremena njezini su se osjećaji prema toj susestri promijenili. 

U nastavku donosimo objašnjenje sv. Ivana Zlatoustog zašto postajemo strašni đavlu nakon što primimo svetu pričest.

"Danas možeš učiniti nešto dobro, a možeš slomiti sebe i ljude oko sebe. Danas možeš biti zdrav ako to hoćeš, a možeš se predati bolesti i lošim mislima. Danas se možeš pomiriti s čovjekom s kojim si u zategnutim odnosima, a možeš se i još s kim posvađati. Danas se možeš pomoliti Bogu, a možeš i psovati. Danas svoj brak možeš ponovno učiniti prostorom povjerenja i ljubavi, a možeš prekinuti i posljednju nit sa svojim bračnim drugom. Danas u krilo možeš uzeti svoju djecu i nježno ih odgajati, a možeš ponovno odlaziti od kuće, ulaziti u poslove i ne imati vremena za obitelj", stoji na Facebook stranici "Karmelićani - Split".

"Prihvati Križ bez pitanja kao nezaobilaznu stvarnost života. Prihvati žrtvu iz ljubavi. Nosi ga jer u njemu je spasenje. Uzmi na ramena svoj križ te s njim unatoč svim patnjama, padovima, kušnjama i poteškoćama hodi Isusovim putem prema nebeskom Ocu. Hrabro samo, nisi sam! Isus je uza te, pomaže ti nositi križ. Isus koji je sam pobijedio smrt i došao da ti podari nadu, da ti daruje život. Samo hrabro, nisi sam" piše na Facebook profilu molitvene zajednice Agnus Dei. Njihovu objavu prenosimo u cjelovitosti.