Kontemplativni život je život neba. Tamo će nestati sva djela aktivnog života. Na nebu neće biti strasti s kojima se treba boriti, niti susjeda koji bi pomogli, niti bijede za podnošenje. Život blaženih je vječna kontemplacija: oni vide Boga, ljube ga i sjedinjeni su s Njim u neraskidivom zagrljaju. Ovo je pravi život.

"Zato danas nedostaju ljudi prodorna razmišljanja, koji ne promišljaju stvarnost ni na brzinu, ni naprečac, već postojano crpe snagu i nadahnuća od Boga da što bolje razumiju. A ljudi ne žele naučiti misliti ispravno, već samo polažu pravo na svoje mišljenje i na vlastitu površnost. To je stoga što su više usmjereni na skupljanje jeftinih i površnih informacija kojima pošto poto žele obrazložiti svoje mišljenje, umjesto da se potrude doći do dubinskih razloga koji utemeljuju misao. Lakše im je opravdavati sebe i svoje lutanje, nego ustrajno, dosljedno i angažirano tražiti i učiti kako se misli od onoga koji je istinska Misao, pravi Razum i neizreciva Istina", piše dr. sc. Ivan Bodrožić, profesor patrologije na KBF-u u Splitu.

Gospodin Isus povjerio je službenici Božjoj Natuzzi Evolo posebno poslanje: po nadnaravnom daru susreta s pokojnima podsjećati čovjeka da postoji život nakon smrti, da postoji Nebo, čistilište i pakao. Natuzza je od Boga dobila dar susreta s umrlima. Gospodin Bog dopustio je dušama koje trpe u čistilištu da preko Natuzze pošalju svojim obiteljima, svojim rođacima, poruku da postoji život nakon smrti, da postoje raj, čistilište i pakao.

Fascinirana liturgijom Crkve i Isusovom stvarnom prisutnošću, predana protestantkinja koja je otišla u Italiju vratila se u Ameriku s novim, katoličkim srcem.

"Mi bi rado sve obraćali riječima, ali teško bi obraćali djelima. Djela su trajna, a riječi su prolazne. I ako mi imamo riječi, a iza nas ne stoje autentičan život da ljubimo Isusa i da naša djela stoje iza tih riječi isti taj napasnik dođe vrlo brzo i ugura nas u težak grijeh i baš pred očima ljudi koje mi pozivamo Bogu i onda nas diskreditira i mi padnemo. Važno je poći prvo od sebe. Učimo se pobjeđivati napast u molitvi pa ćemo je naučiti prepoznavati i pobjeđivati i u aktivnom životu", poručio je fra Ivan Marija Đuzel.

Izazovi i avanture očinstva žive u svakodnevnoj poniznosti s kojom se svaki otac mora suočiti. Upakirane su u prematanje pelene djeteta, nošenje princezine krune i šešira od perja dok se igrate s vašom kćeri, ostavljajući po strani svoje hobije pa da vaša žena ima vremena raditi na nečemu u kući dok vi gledate djecu, odlazak na hitnu pomoć ili bilo koje drugo od mnoštvo dnevnih događanja. U tim teškim trenucima bit će trenutaka koji će vam rastopiti srce. Samo morate biti otvoreni za sve avanture koje će vam ovaj dan donijeti.

U zapovijedima danim Mojsiju na gori Sinaj i predanim nama, rečeno nam je da poštujemo Božje ime. To je ime koje se koristi u molitvi i kao blagoslov, ali se, nažalost, danas prečesto koristi uzalud ili kao prokletstvo. Danas čujemo ne samo riječ “Bog” koja se zaziva na negativne načine, već i ime Isusovo, ime Boga rođenog od Djevice Marije.

Ime Isus na hebrejskom znači "Bog spašava". Židovima je ovo ime bilo duboko značajno. Podsjećao je na njihovu slobodu od porobljavanja u Egiptu, osvajanje njihovih neprijatelja i njihov ulazak u obećanu zemlju, predvođeni vojnim herojem Jošuom. Nije slučajno da je Isus na hebrejskom isto ime kao Jošua.

Donošenje odluka je teško. Možda živimo u vremenu i prostoru koje nam dopušta mnogo slobode i izbora, ali ima trenutaka kada mislimo da je sve to previše. Previše izbora. Previše slobode. Možda se i mi vučemo već utabanim putem, možda svake večeri gledamo isti televizijski kanal od dvije stotine mogućih, možda i dalje šaljemo svoju djecu u istu lošu školu iako znamo da je loša, možda i dalje nastavljamo raditi isti posao kojeg ne podnosimo, iako sumnjamo da nam prazni dušu, možda jednako tako potpuno okrećemo leđa izborima i propuštamo ih kao pijesak kroz prste – to je jednostavno lakše. 

"On, Isus, treba biti naša životna lozinka, riječ koju nitko ne može potisnuti ili zasjeniti. Jer sama riječ prevedena nosi u sebi ono što ljudi nehotice hoće, za čim žude. On je ona riječ koja nam treba kad nam u životu ‘zagusti’, kad smo u nevolji, kad odašiljemo SOS signale i pozive u pomoć kad smo brodolomci, na otvorenu moru. On spasava, on je Spasitelj. Zahvalimo mu i klanjajmo mu se u životu", piše fra Tomislav Pervan.