S vremena na vrijeme duhovno je iznimno korisno napraviti malu kućnu duhovnu obnovu i propitati svoje odluke, želje i ciljeve stavljajući ih u Božju prisutnost. Savjetuje se i vođenje bilješki nakon biblijskog čitanja koje će nas podsjećati na Božje riječi za vlastiti život.

Kada vam se dogodi da među mnoštvom prekrasnih molitvi, devetnica i litanija ne znate koju biste odabrali, možete možda jednostavno krenuti s pobožnostima koje je Katolička Crkva odredila za svaki dan u tjednu - od ponedjeljka do nedjelje.

Bolje je živjeti u agoniji nego se radosno susretati s drugima. Bolje je sam se zlopatiti nego s drugim dijeliti istu muku, pomoći mu, biti tu za njega.

"Pred nama je tjedan u kojemu se učenici i studenti vraćaju u klupe. Ovo je pismo koje je ravnatelj jedne škole u Singapuru napisao roditeljima čija djeca pohađaju njegovu školu", piše p. Stjepan Ivan Horvat, svećenik i redovnik Družbe Misionara Krvi Kristove na društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Bezbožnost ne znači biti ateist, to je svakodnevno djelovanje bez Boga. Pogledaj postoje li takve situacije kada donosiš odluke bez Boga. Postoje li takvi izbori i zavrzlame u koje nisi pozvao Boga, a kažeš da si pobožan.

Na nedjelju Krštenja Gospodinova iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed preč. Mate Gašparovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, ravnatelja Nadbiskupijske ustanove za uzdržavanje klera i ekonoma Bogoslovnog sjemeništa. Preč. Gašparović, između ostalog, ističe: "Svakome je od nas na dan krštenja Bog Otac objavio svoju ljubav. Svatko je od nas voljen zauvijek kao sin i kći Božja. Bog ljubi svakoga kao što je volio Isusa, istom snagom i istim osjećajem. Kršteni pripadaju Gospodinu i zato imaju pravo na istu baštinu kao i Isus."

Ovih je dana sunčano, no ako se malo zadržimo na otvorenom, osjetit ćemo da je ipak poprilično hladno. Nekada i naša Crkva tako izgleda. Izvana sve izgleda dobro, imamo sakramente, hodočašća, blagoslove, sve to obavljamo, no zapravo smo vrlo hladni jer nema vatre Duha, jer nismo uronjeni u Božje biće.

Francuska katolička misionarka, utemeljiteljica Papinskog misijskog djela za širenje vjere i promicateljica pobožnosti krunice, Pauline Marie Jaricot preminula je na današnji dan, 9. siječnja 1862. godine na glasu svetosti. Tim povodom podsjećamo na ono što je činila za svoga života i kako je sve to počelo.

"Ako ti je Bog dao talente pa si se uspio obogatiti, to bogatstvo ti može biti oruđe da učiniš mnoga dobra, da nahraniš tolika gladna usta i učiniš bližnjima život ljepšim i lakšim. Također te to bogatstvo može učiniti oholim, škrtim, pohlepnim i odvesti te u grijeh i propast. Imao si priliku, ali nisi ju iskoristio", piše fra Marin Karačić na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Prvi uvjet svake uspješne molitve je uskladiti svoju volju s Božjom voljom. Bog ponekad dopušta događaje i stvari koje nismo željeli ili ih ne razumijemo, ali će se nakraju pokazati njihova velika korist za nas i za druge. Svaki puta kada uskladimo našu volju s Božjom voljom činimo važan korak u kreposti poniznosti", poručio je fra Ivan Crnković, duhovnik čakovečke zajednice "Vjera i svjetlo".