Prema riječima svetaca život posvećen Bogu najsigurniji je put u nebo i najbolje sredstvo za stvaranje svetaca i posvećivanja svijeta u kojemu živimo. U nastavku se nalaze misli nekoliko svetaca o životu posvećenomu Bogu.

Ovaj koncept i stav treba primijeniti na sve – svećenike i laike – koji su prisutni na bilo kojoj svetoj misnoj žrtvi. Svetu misnu žrtvu nikada ne bismo trebali uzimati zdravo za gotovo, već prema njoj imati najveću ljubav i poštovanje. Doista, u svakoj misi nebo silazi na zemlju, a zemlja se sjedinjuje s nebom.

Svako neko vrijeme izbije strašan rat i ta se nagomilana perplexitas ispuše. Međutim, ne briše se. Ona se briše dubokim kajanjem, popravljanjem nepravde, strpljivim podnošenjem posljedica grijeha i žarkom ljubavlju. Ohrabruju nas toliki raskajani grešnici kojima je život bio zamršen do ludila, a sad su u Miru koji ih nosi iznad kaosa njihove prošlosti.

"Često i sami kušamo da bismo štogod htjeli, a ne možemo. Imamo volju, a nemamo snagu. Kad je volja prisutna, a snage nema, znak je da se treba više uteći Gospodinu, znak je da smo previše počeli činiti svojim snagama, a malo računamo na Božje. Dođi Gospodinu. Dođi na izvor. Pitaj Njega. Crpi od Njega. Uči od Njega. On je došao poviti ranjeno. Dođi na izvor milosti. Milosrđe spašava i preobražava, ne moja dobra volja, ne moja plemenitost. Božja ljubav, Božja snaga. Ne moja", napisao je franjevac Ivica Janjić.

"Protiv smrti nema lijeka, čovjek se može samo tješiti sredstvima za smirenje, sedativima. To je jedina nada ovoga svijeta. Jer ovaj svijet pretvara sve u dobro zakucani mrtvački kovčeg, ili pak mramorno-granitni sarkofag i nadgrobni spomenik. To je konačna sudbina svijeta bez Boga. Pa makar i u obliku veličanstvenoga mauzoleja", poručuje fra Tomislav Pervan.

Ženama je branio ulazak u crkvu bez vela na glavi, kratkim suknjama, hlačama, nikog dekoltea ili haljinama bez rukava. Jednako se odnosio i prema muškarcima jer im nije dopuštao nositi kratke hlače ili košulje kratkih rukava.

Misionar u Boliviji fra Ivica Vrbić prisjetio se na Facebooku 24. obljetnice mučeničke smrti misionara fra Vjeke Ćurića. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Isus napušta kraj, ali ostaje ondje gdje je jednom bio, jer svjedoci čine ono što je on sam činio. Riječ i djelo su podudarni, identični. Riječi su djelatne, a djela su rječita, govore o Isusu.

Prije nego što je umro, sveti Ivan Bosco dao je posljednju poruku: “Reci dječacima da ću ih sve čekati u raju.” Njegove posljednje misli bile su za mlade duše o kojima se brine, a njegove posljednje riječi bile su da ih uvjeri da su dobri. Da - on je vjerovao ovim jadnim, izgubljenim dječacima da imaju snage i volje da mu se pridruže u vječnosti.

"Zbog grijeha je teško komunicirati s Bogom. Teško je naći smisao, teško je naći pravi put. Netko nas treba dovesti do Boga. Bog je jedina mogućnost života, mira, blagostanja, Života u punini. Zato zatvaranje toj sili donosi umiranje i nespokoj", piše Tomislav Ivančić u knjizi "33 meditacije".