"Čovjek je cijeli život ogorčen na sve: Na sebe, svoju bolest, ljude oko sebe koji su sebični, na samoga Boga. Ali je uzrok bolesti dublje, u grijehu. On ga je držao paraliziranim. Isus ga cjelovito liječi: Čovječe, ustani! Uskrsni, čovječe! Uzmi svoju postelju i idi kući!", poručuje fra Tomislav Pervan.

Koliko možete bolje i dužnosti vam dopuštaju povucite se u duhovnu samoću s nakanom da sve predate milosrdnoj ljubavi Božjoj, da se otresete duhovne površnosti i popustljivosti, a osobito ozbiljno pregnete oko svog duhovnog napretka.

Bernardin je kao dijete ostao siroče te je djetinjstvo proveo u Sijeni, gdje su ga odgojile dvije tetke. Nakon studija književnosti i filozofije pristupio je Franjevačkom redu i nastavio svoje školovanje. Osobnim primjerim zalagao se za observanciju, strogo pridržavanje Pravila sv. Franje bez dodatnih tumačenja. Time je postao vođa toga pokreta.

Župnik Pomera i Premanture don Antun Nižetić na svojem se YouTube kanalu osvrnuo na evanđelje četvrte korizmene nedjelje dodavši u prispodobu o milosrdnom ocu i izgubljenom sinu sestru i kćer koja je jedina među djecom živjela i postupala ispravno jer nije živjela sama za sebe

”Što je obaveza krizmanog kuma, nakon krizme, znamo da je za krštenog kuma obaveza brinuti se o katoličkom odgoju djeteta u slučaju spriječenosti roditelja?”, zanimalo je slušatelja Radija Mir Međugorje koji se sa svojim pitanjima javio u emisiji "Pitajte svećenika", a uz to je upitao i ”što se preporučuje da kum daruje krizmaniku od nekih stvari vjerske tematike, je li to, primjerice, Biblija, krunica…?”

Odlučio sam izaći na slijedećoj stanici i vratiti se do čovjeka koji prosi. Na putu do njega zamijetio sam stariju gospođu sa krunicom oko ruke. Zaustavljala je prolaznike moleći da joj kupe nešto za pojesti. Glasno je govorila: "Molim vas kupite mi nešto za jesti, gladna sam". Ponavljala je: "Gladna sam".

Celibat nije dogma, o njemu se može razgovarati. Međutim, kada govorimo o njemu i o promjeni u crkvenoj disciplini, ljudi moraju shvatiti jednu stvar – uvijek će biti ljudi koje će Crkva zaređivati uz zavjet celibata. Zato što je celibat karizma, poziv. On nije nešto što je nekome nametnuto.

„Al' Gospodin čeka čas da vam se smiluje, i stog izgleda da vam milost iskaže jer Gospodin je Bog pravedan – blago svima koji njega čekaju“ (Iz 30,18). Bog namjerno čeka, čeka jer više voli smilovanje i opraštanje nego kaznu.

Na četvrtu korizmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed mr. vlč. Stjepana Matezovića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije.

"Tridesetih godina, u Americi je vladala privredna kriza. Inflacija je ljudima odnijela sve zalihe novaca i imanja. U mnogim domovima je zavladala glad. Starija gospođa, penzionerka, zamolila je u pismu svoju bolje stojeću sestru da joj pošalje koji dolar kako bi preživjela. Od svoje je sestre dobila neobičan odgovor. Umjesto pomoći, sestra joj je savjetovala da nešto od svoje sirotinje pokloni drugima pa će joj Bog uzvratiti stostruko. Primivši to pismo, sestra je pobjesnila", piše u uvodu priče prof. Tomislava Ivančića koju donosimo u nastavku.