"I danas treba svijet čistiti, oslobađati od nečistih sila. Treba sloboda od sila tame i zla, valja nam donositi u svijet zračak svjetla. Smanjiti prostore i naslove crnih kronika koje su samo znak i dokaz koliko je zlo jako. Svijet čeka na nas da budemo produžena Božja ruka, Božji prst u svijetu, koji druge podiže, uspravlja, uosovljuje", piše fra Tomislav Pervan, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije.

Možda ima teologa bez molitve. Kao što ima krikova koji ne postaju molitvom. No, tko god ozbiljno računa s Bogom svoje krikove i vapaje unosi u molitvu. Bogu. Pred Bogom.

I budi hrabar, otvori svoje srce toj ljubavi, jer ona te skenira, nije čak potrebno ni da joj govoriš o svojim problemima, sve joj je već znano. Tada ćeš vidjeti kako si od nijeme osobe, postao osoba koja govori sa zahvalnošću. Od osobe koja je bila zatvorena u sebe do osobe koja stoji mirno pred svima.

Bio je veliki molitelj. Kad god bi morao donijeti odluku, okrenuo bi se molitvi i pitao Boga što bi trebao učiniti. U jednom uvidu u svoj molitveni život, pita: „Što da radim? Koja je Tvoja volja?" U drugoj molitvi molio je: “Smiluj se onima koji me mrze. Neka ne propadnu.”

"Imati neprijatelje krajnje je prirodna stvar. Svijet bi bio ljepši i život lakši bez njih, ali tu su. Važno je razumjeti što činiti s njima, jer bez njih ne ide. Jedino blago naivna i neodrasla osoba može smatrati kako nema neprijatelje. Svi ih imamo. Kako to znamo? Pa Isus nas na to upozorava, iako neki još uvijek uporno izbjegavaju tu istinu misleći kako mogu sa svima biti dobri. Plemenita, ali ipak vrlo naivna pomisao", poručuje fra Ivan M. Lotar sa zagrebačkog Svetog Duha.

Mnogi bibličari danas kažu da je sveti Pavao očekivao da će Isus ponovno doći za svog života. Zapravo, većina njih također tvrdi da je sam Isus rekao da će se vratiti za otprilike jednu generaciju, i tvrde da su u to vjerovali i svi rani kršćani. To se očito nije dogodilo, pa je prema tim znanstvenicima cijela rana Crkva morala biti u krivu. A ako je to istina, imamo veliki problem.

Film prikazuje novinara koji je na 10 dana ušao u benediktinski samostan zatvorenog tipa u Argentini. Cilj mu je bio prikazati redovnički način života - molitva, rad, trenuci odmora, čitanja, jela - no na kraju priča postaje dublja, a novinar doživljava ponovni susret s Bogom.

Vrhbosanska nadbiskupija odgovarajući na poziv pape Franje priključit će se na svetkovinu Blagovijesti u petak, 25. ožujka svečanom činu posvete svijeta, a posebno Rusije i Ukrajine, Bezgrešnom Srcu Marijinu.

"Sjetimo se da nijedan čin ljubavi, ma kako malen bio, ako se učini zbog Boga, ne može i neće biti uzaludan. Dok imamo vremena, postupajmo po tome. Dani su nam darovani zato da učinimo što više za Boga, u ime Boga, samo poradi Boga, čisto radi Boga. Što god bude učinjeno, ostaje vječno."

"Zadovoljstvo je krivi bog koji nas mami i koji nam govori:“ Predaj mi se i sve ću ti predati“. Ali taj nas kumir nije kadar zadovoljiti, a znate zašto? Zato što je naša duša veća od toga", poručuje fra Velimir Bavrka.