Tradicija je da katolici diljem svijeta sudjeluju na križnom putu svakog petka tijekom korizme. Međutim, za osnivačicu EWTN-a Majku Angelicu to je bila svakodnevna pobožnost.

Druga korizmena tribina na kojoj je pjevač Marin Ivanović – Stole govorio na temu „Svjedočanstvo vjere i osobnog iskustva Boga“ održana je u dvorani sv. Terezije Avilske u Požegi, u četvrtak 17. ožujka. Tribinom je moderirao Marijan Pavelić, predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije i biskupijski povjerenik za medije.

Plodovi i prednosti posta lako se mogu dokazati. Prvo, post je najkorisniji u pripremi duše za molitvu i razmatranje božanskih stvari. Mojsije je četrdeset dana pripremao svoju dušu postom prije nego što se usudio razgovarati s Bogom.

Ušavši u dubinu i bogatstvo molitvi sv. Josipu, dobio sam vrlo skoro u svome srcu i ime i atribute svoje buduće supruge. Ne znam kako, ali jednostavno sam znao da će se osoba s kojom ću provesti život zvati Mateja i da će biti posebna. Osjetio sam te riječi neopisivo snažno. Kad sam sv. Josipa upitao kako ću je prepoznati, odgovor je bio: „Vidjet ćeš. Nećeš je moći promašiti.‟ Malo je reći da u tome trenutku nije bilo nikog sretnijeg od mene.

No Bog nam po Josipu prije svega poručuje da se Božje kraljevstvo može živjeti u skrovitosti, daleko od blještavila svijeta. Svi smo mi krštenjem pomazani za kraljeve i nasljednici smo Kristove kraljevske loze: tko je god kršten, ne treba sebe smatrati "običnim malim čovjekom", nego kraljem – osobom kraljevskog dostojanstva i prava.

"Gledaj njegov brižni pogled kako pretražuje sve predjele tvoga života da bi te pronašao i izveo na slobodu. Dok se ti gubiš, on je u potrazi za tobom. On pita za tebe. On čezne za tobom. Ti si mu biser života", piše Tomislav Ivančić u knjizi "Oče".

Prijestolje faraona, kralja robova leži u nutrini svakoga od nas, stoga je krajnje vrijeme da prestanemo moliti za oslobođenje od vanjskih okolnosti i situacija, jer sloboda se rađa iznutra. Tada ćemo istinski doživjeti radost u srcu, bit će nam lijepo prebivati pod našom kožom.

Tuga je komplicirana i nijansirana, ali je i čudna, paradoksalna prilika da se približimo ranjenom Srcu Isusovu i rastemo u dubljoj ljubavi prema Njemu. Tako nalazimo ozdravljenje u Njegovim ranama.

Nije život kad stalno spuštaš glavu i bježiš od prilika. Možda još ne znaš za što si stvoren ali ćeš jednog dana i to znati. Tvoje vrijeme nije samo vrijeme dok si na vrhuncu snage, zdravlja, sigurnosti. Tvoje je vrijeme sve dok dišeš. Tražiš ljepotu u svijetu oko sebe. Pružaš ruku. Daješ da se na tebe može osloniti.

Za koncentraciju na pozitivno i za dobivanje samokontrole, dobro je naučiti vježbe disanja. A najbolje od svega je koncentrirati se na molitvu. Onu najveću i najjednostavniju. Na Očenaš i na Krunicu. Nevjerojatno je koliko malo vremena treba za smirenje i za osjećaj povratka snage i volje, kada se tako počne dan ili u krizi. Nekoliko dubokih udaha, nekoliko puta ponoviti Očenaš, jedna desetica... I to je to.