Slavlje današnjeg spomendana, Presvetog Imena Marijina, u određenom smislu slično je onome što slavimo na blagdan Marija rođenje kojeg smo proslavili prije nekoliko dana. Slavljem ovog spomendana Bogu Ocu daje se prije svega slava za „Ime Isusovo“, odnosno za osobu njegova Sina i za njegovu moć i poslanje spasenja: „Samo u njegovu imenu je naše spasenje“.

Donosimo dio iz homilije bl. Francesca održane u Krasici 1. studenog 1946. godine. Ovaj istarski svećenik rođen je 1912. u Piranu. Godine 1936. zaređen je za svećenika Tršćansko-koparske biskupije, a službovao je u Piranu, Novigradu i Krasici. U svećeničkoj službi posebno se isticao u odgoju i pastoralu mladih preko Katoličke akcije. Poznat i visoko cijenjen kao vrstan ispovjednik i propovjednik, nestao je pod tragičnim okolnostima u predvečerje 11. rujna 1946 dok se vraćao pješice iz Grožnjana. Presrela su ga dvojica pripadnika tzv. Narodne obrane i nakon kratkog suđenja u Grožnjanu odvela u nepoznato. Njegovo tijelo nikada nije nađeno. Proglašen je blaženim 4. listopada 2008. u katedrali sv. Justa u Trstu, istoj onoj u kojoj je zaređen. U čemu se sastojala svetost don Francesca? Najjednostavniji odgovor bio bi: u obavljanju župničke službe. Radio je sve što rade i drugi svećenici, ali radio je to jako dobro, odgovorno, savjesno i predano, s ljubavlju i osmijehom.

Bog raskajane grješnike smatra svojim izgubljenim blagom, za kojima je dugo tragao. Oni nisu Njegovi neprijatelji.

U nakladi Porečke i Pulske biskupije, Vicepostulature bl. Miroslava Bulešića i Izdavačke tvrtke "Josip Turčinović" d.o.o. iz Pazina, objavljen je molitvenik bl. Miroslava Bulešića "Isuse, primi dušu moju".

Upravo je u nevolji čovjek otvoren raznim šarlatanima, u bolesti on traži pomoć na sve strane, od vračara, travara, (nadri)liječnika, šamana, gurua, bioenergetičara, putuju od mjesta do mjesta, do vidovnjaka, hodža i gatara te raznih ‘proroka’.

Molio si danas bolje nego prije, dijete moje! Jer Ja sam molio s tobom i umjesto tebe.

Jedna od najslavnijih molitava svete Terezije Avilske, jest molitva potpunog predanja volji Božjoj: “Ja sam tvoja, što očekuješ od mene, Gospodine?”.

"Mislim da ponekad Boga uzimamo zdravo za gotovo: on je tu, moj najbolji prijatelj, on me voli, umro je za mene. Možda zaboravljamo na činjenicu da je svatko od nas samo jedan mali čovjek između nebrojenih milijarda ljudi koji su živjeli kroz povijest, dok je Bog onaj koji je sve stvorio i daje da sve postoji", piše vlč. Tomislav Šagud u svome promišljanju.

Fra Domagoj Runje, svećenik je i član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja te profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu. Na Papinskom biblijskom institutu stekao je 2003. godine magisterij iz Biblijskih znanosti. Iste godine upisao je doktorat na Papinskom sveučilištu „Antonianum” gdje je 2007. postigao doktorat iz teologije s biblijskom specijalizacijom.

Fra Franjo Dalibor Stjepanović, župnik Župe Srca Marijina u Foči kod Dervente posljednjih godina na svetu misu, u obilazak župljana ide uglavnom svojim motorom. Fra Dalibor je zaljubljenik u motore, a tu svoju svjetovnu ljubav koristi i za korištenje evanđeoske poruke.