"Sudjelovao sam u mnogim razgovorima o molitvi tijekom godina služeći kao kateheta. Ne mogu izbrojati koliko mladih i odraslih su mi priznali da se muče s molitvom. Uvijek su iznova isticali da, osim napamet naučenih molitava u djetinjstvu, zapravo ne znaju moliti", piše u razmatranju o molitvi, susretu s Bogom i poeziji koju Vam donosimo u nastavku.

Prije mnogo godina, kada je jesenska nogometna sezona bila u punom jeku, ovo je bila gotovo svakodnevna molba mog najmlađeg sina kada bih se vratio s posla. Ponavljalo se to tijekom vikenda, pogotovo u pauzama za reklame kada su igrali naši omiljeni timovi. "Možemo li igrati skrivača?" ili "Možemo li gađati koševe?" ili "Tata, hoćeš li igrati s legićima?" U prijevodu, moj sin je zapravo govorio: "Tata, hoćeš li provesti malo kvalitetnog vremena sa mnom?"

"Otišao sam na euharistijsko klanjanje s nadom da ću pronaći mir, tišinu i izgubljenu zahvalnost, no nisam mogao čuti Božji glas. Slušao sam samo svoje brige, planove, strahove i izašao iz kapele gori nego prije ulaska na molitvu. Htio sam moliti i biti zahvalan, ali nisam znao kako. Odlučio sam stoga biti zahvalan za svaku teškoću koju proživljavam i odjednom, osjećaj zahvalnosti počeo je obuzimati moje srce", piše u svjedočanstvu kojega vam donosimo.

Hercegovački franjevac fra Tomislav Pervan osvrnuo se na današnju poruku Matejevog evanđelja u kojemu smo slušali Isusov Govor na gori koji je započeo s blaženstvima, a završava oštrim upozorenjem. Nije dovoljno studirati, znati što to Bog od nas traži, govoriti o tome ili slušati. Čovjek mora odlučiti između dva puta. Svi smo na raskrižju, svatko ima pravo izbora između puta krjeposti i puta poroka.

Svakog dana, počevši od 1. prosinca, započnite čitati po jedno poglavlje iz Lukina evanđelja i točno na Badnjak ćete pročitati čitav Lukin izvještaj o Kristovu životu, koji se sastoji od 24 poglavlja.

Svetac Katoličke Crkve Charles de Foucauld veliki je štovatelj Presvetog Srca Isusova. I zato će taj simbol, srce iznad kojeg stoji križ, nositi na svojoj eremitskoj halji gotovo do kraja svoga života, kada mu, kako kažu njegovi biografi, više nije bio potreban koliko je njegov sadržaj, beskrajnu Božju sebedarnu ljubav, bio pounutrašnjio u vlastitome srcu.

Čovjek ima mnogo strana svoje prirode i njegova savjest ih sve mora uzeti pod svoju brigu. Ako zanemari dio, otkrit će da je povrijedio cjelinu, jer svi su dijelovi jedne osobe. Istina je da "oko ne može reći ruci, ne trebaš mi." Svaki dio tijela mora se koristiti za dobrobit cijelog organizma. I svaka strana života mora se iskoristiti ako čovjek želi živjeti u svojem najboljem izdanju.

Samo zdravi duhom mogu pristupiti gozbi od pretiline. Zdravi od svakog grijeha. Danas pristupite izliječeni gozbi Gospodnjoj. Neka čudo umnažanja kruha kojim smo svjedoci svakog dana u Euharistiji postane naša sigurnost i naše zdravlje. Naš lijek za cijeli život.

Izbjeglice su upozorenje o našem načinu života, moramo se svi trgnuti, rekao je u emisiji "Pozvani i poslani" ravnatelj JRS-a - Isusovačke službe za izbjeglice p. Stanko Perica. S. Benedikta Nina Krapić je s p. Pericom razgovarala o radu s migrantima, odazivu u redovnički život nakon odvjetništva, ulozi redovnika i redovnica u Crkvi danas i drugim zanimljivim temama.

Dapače, jedno je tražiti nešto od Boga kada smo usmjereni samo na sebe i svoje potrebe, a nešto je sasvim drugo tražiti od Boga određenu milost u povjerenju da kako god Bog učini i odluči to mora za nas biti dobro i plodonosno.