Dok ulazimo dublje u božićno vrijeme, pokušajmo nasljedovati svetog Stjepana u njegovoj vjeri, hrabrosti, ljubavi i žrtvi; uvijek izabirući Krista i odvraćajući se od zla. Neka neprestano polažemo svoje živote za Isusa, budući dostojni svjedoci njegova Evanđelja. Jer Isus je rekao: “Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Ivan 15,13).

Mudraci su se pokrenuli i slijedili zvijezdu. Josip se pokrenuo i slijedio svoje snove. Marija se pokrenula i slijedila anđeosku riječ. Apostoli su se pokrenuli, ostavili mreže i pošli za Isusom. Pavao je ugledao znak, uskrsloga Gospodina, pokrenuo se, napustio svoje dotadašnje proganjanje Crkve i, postavši Kristovim učenikom, postao je velikim učiteljem kršćana.

Moramo koračati u dubine, a to je put prema Kalvariji, put prema prolijevanju krvi za Krista.

Bog je cijeli svijet stvorio radi radosti koju slavimo na Božić. On je oblikovao ljudsku narav tako da svaki čovjek, žena i dijete želi božićnu radost i traži ispunjenje u Betlehemu u rođenome Spasitelju.

"Marijo, molim te, pomozi mi", jecala sam dok je moja beba dojila. “Ne znam kako biti majka. Molim te, budi mi majka", piše u svjedočanstvu o nađenoj bliskosti s našom nebeskom majkom Marijom.

Nije toliko Njegovo rođenje bacilo sjenu na Njegov život i tako dovelo do Njegove smrti; radije je da je Križ bio tu od početka, i bacao je svoju sjenu unazad na Njegovo rođenje.

Na svetkovinu Rođenja Gospodinova iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. Antuna Japundžića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji radi na katedri ekumenske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

Na Badnjak iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed preč. Josipa Ivešića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika u đakovačkoj župi Dobroga Pastira. "Iznova otkrijmo onu zvijezdu, ono svjetlo koje su slijedila tri kralja, a ono ih je dovelo do štalice, do onoga koji je svojim svjetlom obasjao njihove živote i učinio ih drugim i drukčijim ljudima. Učinio ih je ljudima koji više nisu u srcu nosili strah, neizvjesnost, neodgovorena pitanja, lutanje… već jasan životni put i pravac", poručuje preč. Ivešić.

Sv. Pavao je govorio da uživa u trpljenima poradi Krista i pozivao učenike da u Krista, ne samo vjeruju, nego da za njega trpe. Ići u brak i misliti da će biti samo uživanje za čas se pretvori u nepodnošljivu patnju. Isto je tako i sa svećeničkim redom. Općenito, sa svakom službom i cijelim životom.

"Većina od njih došla je na ispovijed jer su željeli osjetiti da Bog ima ljubavi za njih, da ih Bog prihvaća takve kakvi jesu. Ne znam jesu li toga oni svjesni, ali u tome je sažeto cijelo otajstvo Božića", posvjedočio je don Marko Dokoza, župnik u župama Lukoran i Ugljan. Objavu prenosimo u cijelosti.