"Biti solju zemlje i svjetlom svijeta nije jednostavno, ali je nužno; nije lako, ali je moguće; nije ugodno, ali je obveza svakoga kršćanina. Uz snagu Duha o kojoj Pavao govori, mi to možemo!", poručuje rektor bazilike svetog Antuna Padovanskog u Zagrebu fra Ivan M. Lotar.

Na petu nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Stjepana Radića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji vrši službu rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i drži kolegije iz filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Radić, između ostalog, poručuje: "Isusov nauk, ili još bolje – njegova radosna vijest, nije, draga braćo i sestre, nekakvo dodatno breme zapovijedi, normi zakona i propisa, koje uza sve ostale koje imamo u društvu valja nužno izvršavati. Njegova radosna vijest jest zapravo ponuda odnosno poziv za ljepši, bogatiji i sadržajniji život upravo ovdje na zemlji."

"Metode prirodnog planiranja obitelji su više od metoda. One su stil života, slušanje sebe i svoga tijela te osluškivanje drugog i njegovih potreba. Bilo bi dobro da taj duh slušanja i osluškivanja naučimo živjeti ne samo u svom odnosu s bračnim drugom i drugim članovima vlastitih obitelji, nego i na svim drugim razinama. Danas smo, čini mi se u duhu sinodalnosti i dijaloga na koje nas poziva ovo naše vrijeme i zahtjev za obnovom Crkve i svijeta, mi kršćani to pozvani ponajprije sami otkriti, a onda ponuditi i svima drugima. Ali, važno je voditi računa o tome da to činimo na način Isusa Krista i njegovog evanđelja, na način soli i svjetla, grada na gori i svjetiljke. Tako je moguće graditi bolji svijet, svijet bez rata i podjela. To je svijet u kojemu svaki život, osobito ljudski život u svim fazama i svim oblicima, ima najvišu vrijednost za koju su isplati zalagati do kraja, do dara vlastitog života, onako kako je to i sam Isus učinio", poručuje riječki nadbiskup Mate Uzinić uz Dan života.

"Uvjeren sam, zapravo, kako gradim jedan kvalitetan i ispunjen život. Međutim, Gospodin mi počinje davati signale kako On ima nešto drugo u planu", piše fra Marko Udovičić, bogoslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja čije svjedočanstvo prenosimo u cijelosti.

Nemojmo dopuštati da nam euharistijska slavlja samo prođu kako bismo se onda na klanjanjima i slavljenjima mi mogli ispjevavati Isusu. Jer propuštamo tako mjesto susret s Gospodinom koji može liječiti rane, a ne ih njegovati i nabijati drugima onda kao argumente. Savršeno slavlje je samo jedno, a to je euharistija, nema ništa veće i bolje od toga.

Bog je dao snijeg, a otac Hasse i njegovi studenti su napravili kapelu. U nastavku pogledajte kako izgleda kapela izgrađena u snijegu.

Nije hrabrost otići, hrabrost je ostati. Ne treba se čuditi onima koji su napustili Crkvu više se treba čuditi onima koji su ostali i do kraja ljubili.

Larissa, koja je bila protestantkinja, imala je dečka katolika u Brazilu. Isprva je mislila da će se on obratiti (a on obrnuto). Došlo je vrijeme kada su se njihove razlike činile nerješivima. Ali Google je pomogao riješiti problem.

Neka Bog vodi tvoj život i tvoji dani biti će bezbrižni, puni radosti, mira i sigurnosti jer On te čuva i štiti život tvoj, On će smiriti oluju u tihi povjetarac, on će ozdraviti svaku tvoju bolest i oprati svaki tvoj grijeh. Potpuno Mu se predaj, duša neka tvoja u Njemu počiva dok te izranjena nosi na svojim ramenima.

U jednome mjestu živi mladić koji je kao dijete stalno govorio da će, kada odraste, postati svećenikom. Doista, bio je veoma pobožan, dobar i uslužan. Bio je najbolji učenik na vjeronauku i redovito je ministrirao. Međutim, kada je došlo vrijeme za odlazak u sjemenište, promijenio je mišljenje. Upitan zašto ne ide učiti za svećenika, kako su već svi to od njega očekivali, rekao je: "Ja bih rado bio svećenik nedjeljom, u crkvi, kada je misa, ali što ću raditi preko tjedna?"