Sve teče, sve se mijenja, sve odlazi, ništa ne ostaje onako kako je nekad bilo. Ali, kamo sve teče, u kojem smjeru, gdje je cilj i utok svih naših životnih tokova?

"Prije 2000 godina Isus donosi novost jednakosti dostojanstva ljudi pred Bogom; jednake vrijednosti pred Ocem koji ljubi svu svoju djecu, jednakosti prolijevanja svoje Krvi za svakoga čovjeka – jednakosti odgovornosti i milosti. U svom podnevnom susretu sa Samarijankom na bunaru, On ruši barijere i uči ju kako da bude svoja i Božja." poručio je župnik župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu fra Ivan M. Lotar na društvenim mrežama.

Riječ Božja ne može stati u pismo, pa ni u Sveto pismo. Ona se ne može ukoričiti. Ono što je Bog rekao i učinio za nas ne bi mogle obuhvatiti sve knjige svijeta (usp. Iv 21,25). Sveto pismo je povijesni dokument u čijem se središtu nalazi istina našega spasenja, odnosno sve ono što je Bog rekao i učinio radi nas i radi našega spasenja, a što su zapisali Bogom nadahnuti ljudi.

"rebamo dopustiti Bogu koji živi u nama da ljubi kroz srce svakoga od nas: ljubiti Božjom ljubavlju."

Kako se u Ugandi pripremaju za Uskrs? Što za njih znači Isusovo uskrsnuće? Neka su to od pitanja na koja je Mogućoj misiji HKR-a 14. ožujka odgovarao hrvatski misionar don Gabrijel Jukić.

Niz osobnih svjedočanstava u korizmenom ciklusu emisija “Vjera i nada” Varaždinske biskupije nastavljaju se s vjeroučiteljem u Koprivnici. Za sebe kaže da je, prije svega, muž jedne predivne žene, otac dvoje prekrasne dječice, svirač tamburaš u jednom koprivničkom tamburaškom sastavu, pjevač u muškoj vokalnoj glazbenoj skupini. Čovjek koji je vjernik, koji voli Boga, voli humor, nogomet, svoju Domovinu. Čovjek koji širi radost koliko god je to moguće svuda oko sebe. On je Miroslav Ričko, a u emisiji nam je, između ostalog, svjedočio kako su kao obitelj doživjeli jednu neizvjesnost, jednu kušnju te kako su to preživjeli.

"Pravi život počinje tek nakon suočavanja s nekim teškim izazovom, bolešću kada više malo toga možemo mijenjati", poručuje vjeroučitelj Mario Žuvela.

Molite za nas i ne zaboravite da Bog nije odabrao anđele za svećenike nego ljude. Da doista želimo biti sveti a tako je teško, tako je trnovit put. Toliko nam treba vaše pomoći i razumijevanja. Molitve i žrtve. Ne možemo sami ništa. Samo zajedno s vama, s Bogom. Dug je put. Ali isplati se žrtve, isplati se umirati svaki dan. Makar za jednu dušu potrošiti cijeli život.

Jedini uzor u nošenju vlastitog križa kao kršćanima treba nam biti Isus Krist. Kada shvatimo kako je Isus odgovorno pristupio svom križu, shvaćamo koliko u našem duhovnom životu postoji prostora za rast i napredak.

Biti samac ponekad može biti teško, ali to razdoblje u životu može biti ispunjeno nadom i važnim životnim poukama, koje u konačnici dovedu do plodnih veza.