Kako možemo očekivati djecu na „drugoj“ pričesti, tj. na svetima misama nakon što se „odradi moranje“ tj. Prva Pričest, kada ta djeca sustavno gledaju licemjerje „roditelja šofera“ koji ih samo iskrcaju pred crkvama diljem našega Zagreba i odu? Nikako. Bilo bi to izrazito naivno.

Sljedeće subote, 20. svibnja, u bazilici Svetog Eugenija (Rim), kardinal Lazzaro You Heung-sik, prefekt Dikasterija za kler, zaredit će 25 svećenika Prelature Opus Dei.

Želim ti danas reći, ljubljena Božja princezo, izabrana si među mnogima! Njegova si miljenica jer najteže bitke daje samo najsnažnijima. Nije te ostavio, već od tebe očekuje nadnaravno.

Jedan od žešćih strahova u vjeri jest trenutak kada čovjek pomisli da ga je Bog napustio. Uskrsno vrijeme pokazuje drugačiju sliku Boga koji u današnjem evanđelju kaže: "Neću vas ostaviti kao siročad!" Nema straha od napuštanja. Uskrsnuli Bog svagda je uz čovjeka.

Na šestu vazmenu nedjelju iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Roberta Farkaša, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, župnika župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Slavonskom Brodu. Vlč. Farkaš, između ostalog, poručuje: "Isus s pravom reče: 'Svijet me neće vidjeti, vi ćete me vidjeti.' Da, svijet ga ne vidi i ne prepoznaje jer gleda samo očima tijela i oslanja se samo na svoj razum. Mi ga vidimo i prepoznajemo tamo gdje je rekao, u njegovoj zajednici, u Crkvi."

U današnjem Evanđelju, Isus obećava: "Činit ćete djela koja ja činim... i veća od njih ćete činiti". Vjerujemo li doista da možemo činiti i veća djela?

Ove godine proslava Majčinog dana u Župi Presvetog Trojstva u Krašiću biti će još svečanija jer će nakon svete mise uslijediti i blagoslov biste majke Barbare Stepinac r. Penić.

Misionar u Boliviji fra Ivica Vrbić prisjetio se na Facebooku veličine i snažnog zagovora sv. Leopolda Bogdana Mandića u njegovom životu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Priča o euharistijskom čudu u Melbournu proširila se društvenim mrežama. “Na svetkovinu Božjeg milosrđa pronađena je posvećena hostija kako leži na podu crkve. Nakon toga akolit je hostiju predao svećeniku, a on je posvećenu hostiju stavio u čašu vode. Nedugo zatim primijetio je da hostija poprimila izgled krvavog mesa.”

Iscrpljena, nakon više od tri mjeseca bdijući danonoćno uz njega, rekla sam Gospodinu: "Ako ga ne želiš ostaviti ovdje, uzmi ga, no ako dopustiš da ostane s nama, oslobodi ga. Bože moj, naučila sam da uvijek slušaš kad Te nešto pitaju s vjerom! Pomozi mi, molim Te, ali neka ne bude moja, već Tvoja volja!" Istovremeno sam preklinjala i Padre Pija za zagovor, tražeći od njega suosjećanje.  Uskoro je došao kraj srpnja i dogodilo se veliko čudo - rak je nestao, ne ostavljajući za sobom ni najmanji trag! Liječnici isprva nisu vjerovali u nalaze pa su iznova ponavljali pretrage. "To je pravo čudo", napokon je priznao glavni liječnik pitajući me kome sam se molila za zagovor. Rekla sam, naravno, Padre Piju.