Malo imaš vremena. Sve manje. Ne troši ga na stvari koje ne vrijede. Na ljude koji se čine da su tu, a zapravo nisu. Na iskustva koja te prazne. Na događaje koji se ne pamte.

Osvijestimo se  i pustimo Boga da uđe u naše srce da rodi dobrim plodovima. A kako ćemo primiti Boga u svoje srce, primit ćemo ga ako se pokajemo za svoje grijehe i u svetoj euharistiji primimo živoga Boga. Samo je do nas je li želimo ili ne želimo.

Zapisano je u pjesmi nad pjesmama: Lisice, male lisice, opustošiše vinograd! Pljačkaši, mali i veliki, opustošiše spolnost. Ogradit ću svoj vinograd i čuvati za svoga dragoga/dragu. Za onoga/onu koja će biti duša moje duše, jedno tijelo i jedna duša, u plodnoj ljubavi. Neka me prožme sveti strah Božji i oblije stid ljudski.

Na svetkovinu svetih Petra i Pavla, prvaka apostolskih virtualno posjetite bazilike posvećene njima.

"Samo nas Gospodinov sveti pogled oslobađa pogubnih hipnotičkih stanja i daje nam crpiti pravi život iz neiscrpnih dubina Božjeg bića", piše don Ivan Bodrožić na Facebook stranici Ljubav Kristova. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.

Kao što je jednom pozvao svoje apostole da ga slijede, Isus to čini i danas. Poziva li možda i tebe?

"Zajednica je mjesto gdje postaješ svjestan da tvoja ideja nije uvijek najbolja i da će često biti prihvaćena nečija druga ideja. To je izuzetno korisno za tvoje duhovno i psihičko zdravlje. Zamisli da uvijek samo tvoja ideja prolazi i da uvijek budeš u pravu. Tada bi sigurno zapao u duhovnu stagnaciju", istaknuo je Alan Hržica na svojem Facebook profilu.

Ljiljan je uvijek u stanju biti bez brige. Poslušan je i zna da na njega spada da se pokaže u svojoj ljepoti. Sve ostalo nije njegova briga. Mi sve teže razlikujemo što spada na nas, a što ne. Sve manje ostavljamo Stvoritelju, sve više pripisujemo sebi.

Jad Issa iz Sirije rođen je sa sindromom Down, no unatoč tome se oženio i dobio sina kojem je pružio ljubav i ptoporu, a to danas svjedoči i njegov sin koji priznaje da je njegov otac zaslužan za to što je postao stomatolog.

On je znao moju dušu. Rekao sam mu da mi je zgodnije i bolje da sutra ujutro popričamo, a u duši sam mislio kako ću otići u župu Grab i neću se vraćati dok otac magistar bude u Sinju. Izjutra rano krenem na biciklu prema Grabu preko Brnaza. No od Sinja kroz Brnaze do raskršća prema Trilju pratile su me silne muke. Ni bicikl nisam mogao voziti jer me savjest korila. U sebi sam izgovarao ove riječi: “Isuse, kunem se tvojim svetim imenom da ću se odmah vratiti u Sinj čim proslavim svetu misu u Grabu.”