U trenucima kada svijet izbacuje Boga tisuće mladi odlučuje se za njega. Tisuće mladih odlučuje doći u Međugorje na 34. Mladifest i provesti vrijeme s njim, provesti vrijeme s Majkom, odlučuju iznova reći ’Evo me, Gospodine, mene pošalji‘. Odlučuju reći negdje u dubinama svoga srca ‘Pošalji nas Gospodine da budemo tvoje svjetlo u tamnome svijet, da budemo tvoja produžena ruka‘.

Iz sedamdeset zemalja svijeta došli su mladi u Međugorje i vjerujem da će se po njihovu povratku doma u svakoj toj zemlji upaliti jedno novo svjetlo vjere, nade i ljubavi. Vjerujem da će u mnogim zemljama upravo ovi mladi ‘širom otvoriti vrata Kristu‘.

Nakon susreta u Međugorju vjerujem da se nitko nije vratio isti doma. Vjerujem da je Gospodin svakom srcu progovorio baš na onom području na kojem traži odgovor.

Zasigurno se mnogi ovih dana pitaju što ih je ponukalo da pređu toliki put i dođu u Međugorje. Sigurna sam da su neki došli tražiti utjehu, neki odgovore na svoja životna pitanja, a neki su došli, a da ni sami nisu znali zašto. Poziv u srcu bio je jak i oni su se odazvali. Nakon susreta u Međugorju vjerujem da se nitko nije vratio isti doma. Vjerujem da je Gospodin svakom srcu progovorio baš na onom području na kojem traži odgovor.

Nepregledni redovi za ispovijed svjedočili su o jednoj velikoj žeđi, žeđi za Gospodinom. Mnogi su sate i sate čekali u redu kako bi se ispovjedili možda i nakon dugo vremena, kako bi se napokon susreli ‘jedan na jedan s Bogom‘. Nakon tog susreta niz lice su padale suze, suze pokajanja, suze oprosta, suze koje su svjedočile onu istinsku radost srca, suze koje su svjedočile milosrdnu Ljubav. Niz lice su padale suze koje su natapale ono žedno srce, suze koje su iznova zalijevale zapuštene odnose s Gospodinom.

Mnogi su ovih dana spoznali u srcu milosrdnog Oca koji na jednak način ljubi i starijeg i mlađeg sina…

Kroz svetu misu, klanjanje pred Presvetim, molitvu, pjesmu, ples i zajedništvo mnoga srca su doživjela napokon činjenicu da je Bog živ, da on nije neka fotografija, neki kipić, nego živi Bog koji se raduje svakom susretu, koji čeka svakoga od nas. Mnogi su ovih dana spoznali u srcu milosrdnog Oca koji na jednak način ljubi i starijeg i mlađeg sina, ali isto tako mnogi su blagovali gozbu koju je Otac priredio za njih nakon ponovnog susreta.

Tisuće mladi u tišini pred Presvetim, u tišini pred križem svjedoči kako je Gospodin jedini onaj koji nam može dati istinsku utjehu, ohrabrenje i mir. Ta tišina svjedočila je puno više od bilo koje riječi, svjedočila je o susretu s onim koji jedni može dati svakom srcu ono što mu je potrebno.

Po tko zna koji put svjedočili smo kako Marija uvijek svakoga vodi do Sina, svjedočili smo da preko Marije najlakše i najbrže dođemo do Isusa.

Svakodnevna molitva krunice za mnoge je bila istinski susret s Majkom, susret koji vodi u slobodu, susret koji vodi u novi život. Moleći krunicu u mnogim srcima otvarali su se novi vidici i donosile nove odluke. Po tko zna koji put svjedočili smo kako Marija uvijek svakoga vodi do Sina, svjedočili smo da preko Marije najlakše i najbrže dođemo do Isusa.

Geslo 34. Mladifesta u Međugorju bilo je “Evo majke moje i braće moje!” (Mt 12, 49). Ovo geslo može biti i nerazumljivo ako se ne uđe u bit, ako se ne uđe istinski u ono što Gospodin želi preko toga reći. Preko ovih riječi Gospodin je ohrabrio svako srce i potaknuo na međusobnu ljubav. Potaknuo nas je da u svakom pored sebe vidimo i oca i majku, i brata i sestru. Preko ovih riječi poručio nam je da nismo sami, da je on s nama tu upravo preko drugih, preko onih koje nam šalje u život.

Zato dragi brate i draga sestro, ono što si primio ovih dana pronesi svijetom i budi ti ona istinska promjena koju svijet treba. Od sada budi ti onaj ili ona koji/a prima Božju riječ na plodno tlo i pušta da rodi stostruko.