Autor priče objavljene na internetu nije nam poznat, ali ono što je napisao zaista je poticajno.

Kako mi kao laici koji živimo u svijetu možemo imati mir u svom nutarnjem svetištu kada je naš svakodnevni život ispunjen neprestanom bukom? Poput Gospe, možemo pozvati Krista da uspostavi trajno prebivalište u našim srcima, gdje Njegova ljubav zrači iz naše srži, omogućujući nam da uživamo u slatkoći Njegove blizine.

Korisnici društvenih mreža rado posjete profil karmelićanina o. Jakova Milića koji ih svojim razmišljanjima potiče na kršćanski rast. O. Jakov od Križa inače je liječnik, a nedavno je zaređen za svećenika. Na društvenim mrežama promišljao je o pozivu proroka Jeremije. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.

Može li biti da nas Bog u trenutcima kada ne osjećamo Njegovu blizinu u molitvi poziva da budemo protočni "kanali" Njegove milosrdne ljubavi prema drugima? Je li moguće da smo u takvim trenucima bili pozvani na nešto više?

Na 22. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. vlč. Pavla Mikulčića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Vlč. Mikulčić između ostalog ističe: "Odricanjem od samih sebe Krist od nas traži da se suočimo sami sa sobom te da iz dana u dan nasljedujući ga pobjeđujemo sami sebe, rastući pritom u vjeri i pouzdanju u njega."

Prije rođenja, izvan maternice, pa čak i u vječnosti, ljepota nas okružuje. Imamo li razuma da to poštujemo, prepoznamo? Ako je tako, Bog ga pretvara u moćan lijek da izliječi nas i čitav svijet. 

Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca izvijestila je kako su četvorica mladih salezijanaca Frano Bešlić, Ante Bulat, Ivan Dvoraček i Zvonimir Tomaš položili u subotu, 2. rujna, doživotne zavjete u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji u Zagrebu i ovim činom postali “salezijanci zauvijek”. Izabrali su geslo iz poslanice Hebrejima: “Evo dolazim vršiti Bože volju tvoju”.

Pustinjak ostaje u svijetu kao prorok kojega nitko ne sluša, kao glas koji vapi u pustinji, kao znak proturječja. Svijet ga ne želi jer on u sebi nema ništa što pripada svijetu.

Nažalost, sve je veći broj ljudi oko nas koji zbog raznih okolnosti u životu, nerijetko zbog rana iz djetinjstva koje su im priuštili čak i njihovi roditelji ili prijatelji, zatim zbog doživljenih životnih kataklizama poput gubitka voljene osobe, egzistencije i smisla života ili pak zbog nesnalaženja u novonastalim društvenim promjenama, kako bi narod rekao – jednostavno psihički puknu. Upravo su psihički bolesnici za mene najveći gubavci naših dana, jer se od svih najteže mogu uklopiti u društvo.

U mjesecu rujnu, koji je posvećen Sedam Marijinih žalosti, podsjećamo se Blažene Majke, odnosno toga da slavna otajstva slijede nakon žalosnih otajstva. Stoga možemo zazvati Padre Pija, velikog patnika da nam bude moćan zagovornik.