Približavajući se 300. Zavjetnom hodočašću vjernikā grada Zagreba k Majci Božjoj Bistričkoj, ali i proslavi 25. obljetnice beatifikacije blaženoga Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, ali i bistričkog hodočasnika, u nastavku donosimo blaženikovu glasovitu homiliju koju je izrekao prigodom zavjetnoga hodočašća vjernikā grada Zagreba k Majci Božjoj Bistričkoj u srpnju 1935. godine.

Autor priče objavljene na internetu nije nam poznat, ali ono što je napisao zaista je poticajno.

Kako mi kao laici koji živimo u svijetu možemo imati mir u svom nutarnjem svetištu kada je naš svakodnevni život ispunjen neprestanom bukom? Poput Gospe, možemo pozvati Krista da uspostavi trajno prebivalište u našim srcima, gdje Njegova ljubav zrači iz naše srži, omogućujući nam da uživamo u slatkoći Njegove blizine.

Korisnici društvenih mreža rado posjete profil karmelićanina o. Jakova Milića koji ih svojim razmišljanjima potiče na kršćanski rast. O. Jakov od Križa inače je liječnik, a nedavno je zaređen za svećenika. Na društvenim mrežama promišljao je o pozivu proroka Jeremije. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.

Može li biti da nas Bog u trenutcima kada ne osjećamo Njegovu blizinu u molitvi poziva da budemo protočni "kanali" Njegove milosrdne ljubavi prema drugima? Je li moguće da smo u takvim trenucima bili pozvani na nešto više?

Na 22. nedjelju kroz godinu iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed dr. sc. vlč. Pavla Mikulčića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Vlč. Mikulčić između ostalog ističe: "Odricanjem od samih sebe Krist od nas traži da se suočimo sami sa sobom te da iz dana u dan nasljedujući ga pobjeđujemo sami sebe, rastući pritom u vjeri i pouzdanju u njega."

Prije rođenja, izvan maternice, pa čak i u vječnosti, ljepota nas okružuje. Imamo li razuma da to poštujemo, prepoznamo? Ako je tako, Bog ga pretvara u moćan lijek da izliječi nas i čitav svijet. 

Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca izvijestila je kako su četvorica mladih salezijanaca Frano Bešlić, Ante Bulat, Ivan Dvoraček i Zvonimir Tomaš položili u subotu, 2. rujna, doživotne zavjete u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji u Zagrebu i ovim činom postali “salezijanci zauvijek”. Izabrali su geslo iz poslanice Hebrejima: “Evo dolazim vršiti Bože volju tvoju”.

Pustinjak ostaje u svijetu kao prorok kojega nitko ne sluša, kao glas koji vapi u pustinji, kao znak proturječja. Svijet ga ne želi jer on u sebi nema ništa što pripada svijetu.

Nažalost, sve je veći broj ljudi oko nas koji zbog raznih okolnosti u životu, nerijetko zbog rana iz djetinjstva koje su im priuštili čak i njihovi roditelji ili prijatelji, zatim zbog doživljenih životnih kataklizama poput gubitka voljene osobe, egzistencije i smisla života ili pak zbog nesnalaženja u novonastalim društvenim promjenama, kako bi narod rekao – jednostavno psihički puknu. Upravo su psihički bolesnici za mene najveći gubavci naših dana, jer se od svih najteže mogu uklopiti u društvo.