Budi dio naše mreže

Duhovnost

Jeste li kad molili za pluća ili stopala? Donosimo prekrasne molitve za naše tijelo

Zahvalnost je način na koji se otvaramo Božjem djelovanju u našim životima. Zahvalnost je način i da primijetimo sve ono što nam je Gospodin darovao, a što često ne primjećujemo. Budimo zahvalni na daru života, na našem tijelu koje je "čuvar" duše. Prekrasne molitve koje je napisao isusovac p. Niko Bilić potiču nas upravo na to - na zahvalnost za dar našega tijela.

Bivši londonski gangster zavapio: "Bože, dosad sam uzimao od Tebe. Sada Ti želim davati"

Jedan od najopasnijih gangstera u Londonu osamdesetih godina prošlog stoljeća ponizno je od 11. do 13. siječnja u Botincu, na poziv zajednice Nanovo rođeni, svjedočio o svim zlima koja je doživio i počinio, ali i obilju Božje milosti, ljubavi i opraštanja koje je primio, da bi sada drugima pomagao doći Isusu. U posjetu zatvorenicima u Remetincu svakoga je potaknuo na svetu ispovijed i darovao svoju knjigu "Ispovijest londonskog gangstera".

Priprema za brak "2=1"

U potrazi za odgovorima koja postavljaju mladi vezano za brak i bračno zajedništvo, Studentski katolički centar Split u suradnji s Hrvatskom zajednicom bračnih susreta u Splitu organizira predavanja u sklopu projekta "2=1". Kako bi vam približili projekt, za portal Hrvatske katoličke mreže, razgovarali smo s voditeljicom projekta Karlom Milić.

Znate li koja je razlika između fratra, monaha i svećenika?

Njihova služba u svećeništvu je ista, ali ne i način na koji žive svoj poziv. Riječ je o pomalo fleksibilnim terminima kojima je zajednička životna stvarnost žrtve i siromaštva. No, dok su svi oblici svećeništva jednaki po službi, razlikuju se u načinu na koji se manifestiraju. Svećenik može biti monah, redovnik ili svjetovni (dijecezanski), ali su svi dio klera tj. katoličkog svećeništva.

Pobožnost je znak da si u vezi s Bogom

Malo ćemo razmišljati o vlastitoj pobožnosti. U Bibliji piše, točnije u 1 Tim 4,7: „Vježbaj se u pobožnosti!“ A što je to pobožnost? Čini mi se da nam nije do kraja jasno. Dakle, pobožni puk često misli da je dovoljno za pobožnosti dovoljno otići na misu, moliti se, hodočastiti, postiti i činiti druge duhovne čine. Takvo ponašanje vjernika zna biti samo folklor. Te samo ponekad ima veze s vjerom.

Iznose se borovi, sklanjaju ukrasi, ali memorija Božića duboko ostaje u nama

Na blagdan Krštenja Gospodnjeg iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije prenosimo propovijed dr. sc. Stjepana Radića, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije koji vrši službu rektora Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i drži kolegije iz filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Vlč. Radić, između ostalog, poručuje: "Na krštenju Gospodin pokazuje da preuzima odgovornost. I on živi od prisjećanja, tj. trajnog dozivanja u memoriju Očevih čudesnih djela, naspram njega (Isusa) i njegova židovskog naroda. Upravo nam on, dakle, pokazuje na jedinstven način kako se živi od (pri)sjećanja. Ne da bismo u tome bili zarobljeni, već upravo suprotno: prisjećanje, u Isusovu smislu, znači hoditi na putu koji nam je Bog namjerio, s vjerom i nadom da On svojih nikad ne ostavlja."

Fra Tomislav Pervan: Poput Ivana Krstitelja treba biti svjestan svojih granica, a ujedno i svog poslanja

Sluga Božji, ‘miljenik Božji’, s jedne strane, a s druge toliki zemaljski ‘miljenici bogova’, miljenici muza, publike, posvudašnji 'celebrities'. Nekima su ‘bogovi skloni’, neke su ‘bogovi obdarili, poljubili’, neki, koji ne silaze s pozornica, svojim zaglušnim nastupima samo prikrivaju svoju nutarnju bijedu i prazninu. Kolika samo razlika! Kako nastupa ‘sluga Gospodnji’, onaj koji je Gospodinu omilio, nad kim se otvaraju nebesa u trenutku njegova krštenja, kako nastupaju a s druge strane, ljudske veličine koje bi htjele na silu otvoriti nebo ili stvoriti nebeske prilike ovdje na zemlji, što im nikako ne uspijeva? Kako samo brzo blijede te zvijezde, ti miljenici ovog svijeta?! Od svekolike buke koju stvaraju oko sebe nemoguće je razaznati riječi, suvislost, sadržaj. Vlastita nutarnja nesigurnost nadomješta se količinom, mnoštvom riječi.

Donosimo recept za svaki dan!

Svakodnevnim kuhanjem hranimo svoje tijelo. A kako nahraniti duh? Saznajte u receptu koji je vrlo jednostavan, a s druge strane zahtjevan.

Kajanje je znak poniznosti i malenosti pred Bogom

Kajanje ili ispovijed je Božji dar čovjeku. Čovjek koji se kaje i redovito ispovijeda pokazuje svoju poniznost i malenost. Te dobiva Božji dar, milost oproštaja. Ako odbacujemo ili preziremo kajanje ili ispovijed, odbacujemo i preziremo svoje spasenje. Kajanje je fenomen vezan uz promašaje, pogrješke, krivnju i grijeh. Neki kajanje shvaćaju kao teret duše koji bi bilo najbolje što prije odbaciti. Neki misle da je nepotrebno čačkati po svojoj savjesti i da se ne treba vraćati u prošlost. Ali je ispovijed korisna.

1 2 3 4 13
Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja