Fra Ivo kako su se Hrvati koji žive u Australiji organizirali za prikupljanje pomoći koja je bila potrebna Banovini nakon razornog potresa?

Kada se dogodio potres na Banovini pred Novu godinu stvarno je ljude ovdje pogodilo. Isti dan su se ljudi organizirali, kako se nije moglo okupljati mnogi su koristili sredstva tehnike pa su mnogi donirali on-line isti dan. Prošlo je nekoliko dana kad smo imali prvi sastanak u King Tom Club u Sydneyu dogovorili smo da ćemo novac slati preko Kruha sv. Ante. To je organizacija franjevaca Bosne Srebrene koja djeluje već dugi niz godina i mi smo otvorili podružnicu u Australiji 2004. Zanimljivo je spomenuti da je Australija možda broj 1 u svijetu s najviše humanitarnih organizacija. Ja sam se ponudio da ću pomoći koliko mogu i kao svećenik sam predložio da novac uglavnom uplaćujemo preko Caritasa sa čime su se ljudi složili i financijska sredstva iz Australije bila su vrlo vrlo vrlo obilna i vjerujem da je od tih novaca kupljen jako velik dio stambenih modula koji su dodijeljeni ljudima na Banovini. Moram spomenuti odmah na prvom sastanku jedan dobrotvor iz Sydneya, porijeklom iz Boke kotorske, koji je pomagao na sve moguće načine je odmah ponudio 250.000 dolara i uspio je nagovoriti svoga brata da daruje 100.000 dolara. Znači, odmah prvo večer smo imali 350 000 dolara, očekivali smo da skupimo još toliko od drugih i to će biti veoma veliki doprinos. Razgovarao sam s ravnateljem Hrvatskog Caritasa koji mi je predložio da se kupuju stambeni moduli jer je to za ljude najpotrebnije. Dogovorili smo da ćemo dio poslati u Caritas Sisačke biskupije i u Kruh sv. Ante. Neki još uvijek uplaćuju i na računu je ostalo nešto novca tako da ćemo i dalje nastaviti.

Kruh sv. Ante u Australiji gdje se prikupljala pomoć za Banovinu

Kako žive Hrvati u Australiji, gdje se okupljaju i koliko su međusobno povezani?

Ja sam osam godina delegat za hrvatske katoličke zajednice na području Australije i Novoga Zelanda. Ima više katoličkih crkava, ali moramo biti svjesni da se u Australiji ljudi okupljaju i izvan katoličkih crkava, u klubovima ili udrugama. Tako da se okupljaju i vole se družiti, vole biti zajedno, no pandemija koronavirusa je dosta toga poremetila što se tiče druženja. Ovdje treba naglasiti da je u zadnje vrijeme, zadnjih možda 10-ak godina sve više i više Hrvata, a i dosta mlađih, se vraća u Hrvatsku. Imamo slučajeve da su se cijele obitelji preselile u Hrvatsku, ja znam nekoliko obitelji, posebno prije pandemije, koji su otišli za stalno živjeti u Hrvatsku. Vraćaju se čak neki ljudi koji su rođeni u Australiji, ali su uspjeli osigurati financijska sredstva da mogu živjeti u Hrvatskoj. Željeli bi da i Hrvatska i Bosna i Hercegovina jednoga dana budu takve države u kojima će se moći zarađivati za pristojan život, jer taj život u domovini je ljepši od onoga vani i to su osjetili mnogi mladi ljudi koji su dolazili u Hrvatsku na ljetovanje. Moram također reći da naše zajednice u Australiji stare, to najbolje znamo mi svećenici jer imamo najviše sprovoda.

Hrvatski katolički centar i crkva sv. Nikole Tavelića

Hrvatski generalni konzul u Australiji Ivica Glasnović u razgovoru za HKR je rekao da su Hrvati počeli u Australiju dolaziti 50-tih, 60-tih i 70-tih godina te tijekom Domovinskog rata, posebno oni iz Bosne i Hercegovine. Teško je govoriti o njihovom broju, ali računaju da ih je oko dvjesto do 250 000 u cijeloj Australiji, istaknuo je Glasnović.

Također je istaknuo da se Hrvati okupljaju i u Hrvatskim katoličkim centrima: u Sydneyu ih ima tri, zatim u Wollongongu, u Brisbaneu i u Newcastleu te u Canberri, Adelaidu, Melbourneu, Perthu i drugdje. Hrvati se okupljaju i u hrvatskim društvenim klubovima koji promiču hrvatski identitet i kulturu, zatim različitim folklornim i sportskim udrugama, a tu je i “Croatia house” te Hrvatski arhiv koji također postoji u Australiji. Biti Hrvat u Australiji je prekrasno, ponekad uopće ne osjećam da sam izvan domovine, kazao je Ivica Glasnović.

OLTARNA SLIKA U CRKVI SVETOGA NIKOLE TAVELIĆA, SYDNEY – ST.JOHN’S PARK