Prava je rijetkost da neka župa slavi 300. obljetnicu i neprekinutog djelovanja. Ove nedjelje taj visoki jubilej proslavit će župa Uznesenja BDM u Zemunu u Srijemskoj biskupiji. O životu i jubileju župe za HKR govori preč. Jozo Duspara, župnik te župe i dekan Zemunskog dekanata.
Kako je biti župnik slavljeničke župe koja slavi već tristotu obljetnicu?
Kad si u župi koja se priprema za veliku i značajnu proslavu, onda je teško u to vrijeme biti župnik (smijeh). Bolje bi bilo samo doći na proslavu, a župnik je uvijek onaj koji je alfa i omega svega, duša te proslave, kao što sam i ja u ovom trenutku. Htjeli bismo da proslava bude i dostojanstvena i lijepa i značajna.
Upoznajmo župu Uznesenja BDM u Zemunu
Župa Uznesenja Marijina u Zemunu je veoma stara župa i ima značajnu i povijesnu ulogu u ovome gradu. Naime, župa je osnovana poslije odlaska Turaka, neki kažu ‘osnovana’, neki ‘obnovljena’, 1721. godine i ima neprestani kontinuitet sve do dana današnjega. Izmjenjivali su se župnici, građena je crkva, događalo se puno toga lijepoga, vrlo značajnoga. Broj stanovnika i vjernika je bio na početku veoma mali, a onda je to snažno raslo. Danas je u Zemunu druga situacija, jer je Zemun velik grad u sastavu grada Beograda i danas broji više od 200.000 stanovnika.
Po našoj procjeni, trebalo bi biti od pet do šest tisuća katolika, najviše Hrvata, ali i drugih naroda, primjerice Mađara, Nijemaca i drugih. Međutim, to je ipak jedna velika dijaspora.
Utapanje ove zajednice počelo se osjećati još davnih 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, i traje sve do dana današnjega. Kad kažemo 5.000 do 6.000 vjernika ili katolika, uzimamo to kao okvirni broj, ali nemaju svi ti ljudi s nama redoviti kontakt. Možda se čak ni ne izjašnjavaju kao katolici, ali znamo da će u nekoj prilici potražiti župnika za neke svoje vjerničke potrebe. Situacija se pogotovo pogoršala u vrijeme Domovinskog rata.
Izazovi i radosti života i upravljanja župom u Zemunu
Izazovi su ovdje veoma mogući jer ovo je zaista specifični pastoral. Nažalost, mi ovdje ne možemo imati pastoral kakav ima većina župa u Republici Hrvatskoj ili negdje po svijetu, gdje su katolici većina. Mi imamo te povremene kontakte s našim vjernicima s našim župljanima. Odmah sam shvatio da je ovdje župnik veoma važna osoba i da je naš veliki izazov upravo ta komunikacija s ljudima. Tu su zapravo mogućnosti velikih kontakata s ljudima, jer pred sobom imaš veliko mnoštvo ljudi i ti kontakti nekada urode plodom, da osoba postane svjesnija kao katolička obitelj ili pojedinac, da budu uključeni u zajednicu i da budu oni koji će zajednici podariti i svoj duhovni doprinos.
Ali za to treba prilično vremena, to je posao koji traje i posao koji mora svećenik uočiti. U dijaspori je lijepo živjeti. Mnogi će od dijaspore zazirati, ali mi ovdje imamo puno radosti jer ćemo sresti ljude koji izuzetno trebaju i izuzetno poštuju svećenika baš zato što smo svi tu, u toj dijaspori. Čovjek se onda rađa duhovno i kaže: “Pa to je moj svećenik, to je moja župa!”
Pretpostavljamo da će ove nedjelje brojne obitelji i svi koji su inače uključeni u život zemunske župe doći upravo u župnu crkvu Uznesenja BDM. Možemo li najaviti središnje slavlje i tko će ga predvoditi te pozvati ljude da vam se priključe oni koji mogu osobno doći, a oni koji ne mogu, da vas prate barem molitvom?
Ova je 2021. godina važna za našu župu, jer su se matične knjige počele voditi 1721., kada su pastoral, tada još kao misiju nakon odlaska Turaka, započeli oci kapucini. Imamo originalne matice iz tih prvih dana, primjerice u prvom mjesecu je četvero krštenih i taj broj je otad samo rastao. Razgovarao sam s Pastoralnim vijećem i drugima i svi su bili za to da se da se ova svečanost održi, iako nas prilično remeti ovo vrijeme pandemije, ali uz poštivanje svih mjera, ipak ćemo slaviti u nedjelju.
Svečanu misu u nedjelju predvodi nadbiskup đakovačko-osječki i metropolit Đuro Hranić, s kojim će doći pomoćni biskup Ivan Ćurić, ali i nadbiskup u miru Marin Srakić, uz koje će biti i naš srijemski biskup Đuro Gašparović. Radujem se što će ova proslava tako biti na jednom višem crkvenom nivou, jer vjerujem da je ova župa koja slavi tako važnu, tristotu, obljetnicu, to i zaslužila.
Župa ima čak 18 matica krštenja
U ovom kraju nema nijedne župe koja slavi toliko godina. Radosni smo i zato što možemo točno pratiti kontinuitet župnika kroz cijelo vrijeme. Svih tih tri stotine godina crkva je rasla na različite načine i imamo 18 knjiga matičnih krštenja.
Nažalost, nisu sve u našim rukama, ali imamo 18 knjiga u koje su otpočetka zapisivani svi ljudi koji su kršteni u župi.
Međutim, još od Drugoga svjetskog rata započelo je osipanje, ali su obitelji koji su ostale bile veoma žive i na svijet su donosile puno djece. U događajima 90-ih godina, kada je počeo rat, dosta je ljudi otišlo iz Zemuna. Danas, međutim, tu živimo kao zajednica koja ima određeni broj katolika i onih koji dolaze u crkvu, a ti ljudi koji dolaze zaista su sretni i zadovoljni i, kao i ja, osjećaju se u svome Zemunu kao kod kuće.
Zemunska Gospa
Na stranicama zemunske župe je i tekst o slici Gospe Zemunske. Naime, u župnoj crkvi ispred oltarskog prostora s desne strane na južnom zidu iznad Gospinog kipa nalazi se dragulj ove crkve – slika Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana, kod vjernika poznata kao slika Zemunske Gospe iz 18. stoljeća. Donijeli su je franjevci kapucini kada su kao misionari došli u Zemun. U zapisima stoji da su oci kapucini 1734. godine devastiranu tursku mošeju preuredili u crkvu, sagradivši zvonik i sakristiju i uredili dva oltara; jedan posvećen Žalosnoj Gospi, a drugi sv. Antunu i da su na glavni oltar postavili sliku Madone sa djetetom koju su sa sobom donijeli, a crkvu posvetili BDM Pomoćnici kršćana, te se smatra da je slika u župi od 1721. godine.
Prema zapisima, ta slika je preslika odnosno kopija slike koja se nalazi na glavnom oltaru u crkvi Svetog Jakoba u Innsbrucku. Kapucini su takve preslike nosili sa sobom u misije, tako i u Zemun. Stajala je na glavnom oltaru sve do Velike Gospe 1840. godine kada je zamijenjena slikom zemunskog slikara Živka Petrovića, naslikanoj prema Tizianovoj Assunti (kojoj se kasnije izgubio trag ). I ona je 1894. godine zamijenjena slikom Marijinog Uznesenja E. Ditea, koja i danas stoji na glavnom oltaru, a slika Zemunske Gospe je premještena na zid crkve. Godine 1980. je restaurirana i postavljena iznad Gospinog kipa te, zajedno s kipom, čini svetište Zemunske Gospe.