Novoimenovani biskup porečki i pulski Ivan Štironja dao je u utorak, 6. travnja 2021. intervju za Hrvatski katolički radio i Informativnu katoličku agenciju. Razgovor je vođen dan uoči njegova biskupskog ređenja za pastira Kotorske biskupije u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve. Danas, na dan njegovog preuzimanja službe biskupa porečkoga i pulskog u Poreču, donosimo neke naglaske iz tog razgovora prije gotovo dvije godine.
Poštovani mons. Štironja, možete li podijeliti neke misli koje nosite u srcu uoči primanja punine svetog reda?
Nameće mi se ponajprije pitanje: “Jesam li ja dostojan svega? Kako će sve biti?” S druge strane, u srcu postoji mir i dobar osjećaj. Dragi Bog me i dosad vodio, često i nosio u životu, posebno u trenucima bolesti te kada sam kao misionar boravio u Africi. I upravo taj mir mi ulijeva snagu i sigurnost. Prepuštam se Duhu Božjem, neka On vodi i siguran sam – bit će dobro.
Kako čitate znak vremena u kojem Vas Papa šalje mjesnoj Crkvi u Zaljevu svetaca?
Moram priznati da nemam nekog posebnog straha. Osjećam da je to svojevrsna kušnja kroz koju se zaista Bog očituje i želi nam nešto poručiti: meni, mome narodu, mojim suvremenicima, mojoj Crkvi, svima nama. Tu treba tražiti i odgovore. U ovoj pustinji ili kušnji, usuđujem se reći da se može osjetiti glas i u tišini čuti: ‘Ne bojte se, ja sam s vama!’ Zaista mislim da nam i u ovome vremenu Bog progovara.
Bog posebno poziva nas svećenike i Crkvu da, poput misionara, budemo spremni poći i svjedočiti ljubav Božju i ljudima donositi lijek i mir.
Vjerujem i da čovjek, kada prođe kroz razne križeve u životu, daleko bolje i lakše shvaća one kojima je poslan.
Za svoju biskupsku službu odabrali ste geslo ‘Bog je ljubav’?
Biskup, kao i svećenik, u svakoj biskupiji, u svakom djeliću svijeta, ima svoje mjesto i postavljen je da bude ponajprije navjestitelj, posvetitelj, dakako i upravitelj. Ali ujedno, trebao bi biti i poput kralježnice – oslonac i sigurnost. To je potrebno i Crkvi, ali i našem hrvatskom narodu, gdje god se nalazio. To je potrebno i u Crnoj Gori i u Hrvatskoj.
Želim biti navjestitelj Božje riječi, živjeti vjeru i zračiti tom istom vjerom.
Dakako, mi kao svećenici, odnosno ja kao biskup, trebamo biti i dobri upravitelji, dobri posvetitelji, oslonac i podrška, odnosno onaj koji će prednjačiti, zajedno sa svojim svećenicima, suradnicima, u naviještanju Radosne vijesti, življenju te iste Božje riječi, živjeti vjerujući, nadajući se i ljubeći.
Oče biskupe, neka nad Vama i u novoj službi biskupa porečkoga i pulskog bdije ruka dobroga Boga!