Duhovni kutak koji već godinama unosi novinu u svijet duhovne glazbe, na svojim stranicama objavljuje i neka promišljanja te prenosi osobna molitvena iskustva iz kojih izranjaju često uglazbljeni stihovi. Voditelj zajednice Stjepan Arnuš koji potpisuje veliki broj uglazbljenih tekstova ovako progovara o isustvu iz kojeg je iznikla nova pjesma ‘Mlinovi moje ljubavi’:

Tekst pjesme nastao je za vrijeme jednog teškog perioda koji sam prolazio… Tada sam činio ono što bi svatko od nas trebao činiti kad se nalazi u teškoj situaciji – dolaziti pred Gospodina, razgovarati s Njim i tražiti Njegovu pomoć. U tom dolaženju pred Gospodina, kad smo u nevolji, bilo kojoj vrsti nevolje, često puta napravimo jedan krivi korak zbog čega teško primamo nešto od Gospodina. Koji je to krivi korak? To je neiskrenost u molitvi. Bog poznaje naše srce, on uvijek točno zna što se nalazi u našem srcu, koji i kakvi osjećaji u njemu žive i kad dođemo pred Njega on želi da mu damo baš te osjećaje, a ne da ih sakrijemo ili da ih, iz tko zna kojih razloga, preskačemo.

Na primjer, imam problem sa svojom suprugom i dolazim  pred Boga i molim za nju, molim za promjenu ali se ništa ne dešava, ništa se ne mijenja. Zbog čega? Jer ne činim ispravno, preskačem prvi korak – dođem pred Gospodina i kažem: „ Bože daj mi ljubav za moju ženu, daj da se situacija promijeni“, ali ništa se ne mijenja, ništa se nije u molitvi dogodilo. Zašto? Jer sam prvo trebao doći pred Gospodina i reći mu svoje prave osjećaje: „Gospodine moje je srce ranjeno, prepuno je srdžbe, gorčine, ona je ovakva, onakva, mogao bih je zadaviti, bolje da se nismo ni upoznali…“ Bog zna za te osjećaje u mom srcu. Nije problem u mojoj ženi nego u mojim osjećajima, i ako ih Bogu ne prinosim, ako Bogu ne predajem ono što stvarno osjećam neće se ništa dogoditi, neće biti nikakve promjene. Prvo što moram učiniti jest predati te osjećaje Bogu kako bi Božja ljubav ušla u moje srce i tek tada će moja žena postati bolja, ili čak da ostane ista ja ću je moći ljubiti i opet ću biti sretan. Kao što psalmist kaže: „Izlio sam svoje srce pred Gospodina“, tako i mi moramo činiti. Izliti svoje srce pred Gospodina ne znači samo vapiti, nego priznati prljavštinu koju u sebi nosimo. Taj prvi korak možemo primijeniti na bilo koju situaciju, gdje god se nalazimo; na poslu,u obitelji, samostanu, u bilo kakvoj situaciji… Uvijek je prvi korak priznati stvarni osjećaj koji nosimo u srcu. Na primjer, Boze ljut sam na tebe, mislim da te nema, da ne postojiš, da me ne voliš… priznanje takvih osjećaja početak je ozdravljenja.

Kad mi Bogu priznajemo stanje svog srca on nam odgovara na dva načina: govori nam svoja obećanja i govori nam ono što će iz nas napraviti. Ako poslušamo pjesmu Mlinovi moje ljubavi  vidjet ćemo ta dva elementa u njoj. Riječi pjesme nastale su u molitvi, kad sam bio preplavljen strahovima. Dolazio sam pred Gospodina i iskreno sam mu sve govorio, prigovarao, jecao, bojao se… Tada mi je progovorio u srcu riječima koje sam zapisao u stihove. Prvi dio pjesme kaže:

Ti si klas

Koji niti jedan vjetar neće oboriti niti odnijeti

Ti si klas kojeg niti jedna žega neće isušiti

Niti jedan kosac neće pokositi

Jer ti si moj

To su Božja obećanja koja mi je Gospodin obećao, koja mi je dao u molitvi. Ja sam se bojao, živio u strahu da će mi se nešto dogoditi a on mi je kroz stihove rekao: „Ne boj se ti si moj i neće ti se ništa dogoditi. Nemoj se bojati zlih, ni vjetra, ni oluje, ni sušnog razdoblja jer si moj“. Dakle to je prvi korak u svakoj molitvi, dati Bogu iskreno svoje osjećaje, bez srama, bez stida, bez zadrške… Bog nas neće odbaciti. Upravo je to đavolska zamka koja nam govori nemoj to Bogu reći. Tako nas on vara i indirektno nam govori da je Bog zločest, da nas neće razumjeti ni pomoći, i mi onda krivnju prebacujemo na Boga, ljutimo se i razočaramo na kraju. Tužni smo jer nam Bog ne pomaže. A Bog želi pomoći i čeka sa svojim obećanjima. S njegovim obećanjima u srcu počela je rasti nada. Razmišljao sam o tim stihovima često kad bi me uhvatio strah šaputao  sam ih sam sebi, svom srcu: ‘Niti jedan kosac te neće pokositi, ništa oboriti… Nada je prešla u vjeru, vjera je rasla i najedanput sam primijetio strah je sve manji i manji, nestaje, sloboda raste, raste spoznaja da je Bog dobar.

Za svaku situaciju potrebno je iskreno izlijevanje srca pred Bogom. On se čudi zašto mu to ne predajemo, jer on zna što nam je u srcu. Kao mala djeca smo kad naprave glupost, želiš im olakšati teret, oprostiti, ali ona muljaju, izvlače se, da nisu to učinila. Tada im ne možeš dati utjehu. Netko im laže da će izgubiti ljubav roditelja, da će biti kažnjena ili nešto drugo… i tako ne mogu primiti oproštenje i blagoslov. To se isto dešava u odnosu s Bogom, želi nam pomoći, zna naše stanje ali mi ne priznajemo i tada Bog na neki način ostaje nemoćan.

Na naše probleme, na svaki naš problem dolazi Božje obećanje, zatim njegov plan.

Plan je u sljedećim stihovima:

Mlinovi moje ljubavi spremni su da te samelju. Kruh se u ljubavi lomi.

 Njegov plan je da me njegova ljubav samelje pretvori u hranu, u kruh od kojeg će drugi živjeti.

Isus je rekao sv. Petru: „Idi, pasi jaganjce moje“. Uvijek sam to doživljavao isključivo u smislu zaštite, kao da je Petru dao štap i rekao mu kad dođu vukovi otjeraj ih. Uvijek sam to gledao isključivo kao zaštitarsku ulogu, no u jednom trenutku na klanjanju, čuo sam u srcu riječ upućenu meni: pasi jaganjce moje i razumio sam da su moji jaganjci moja obitelj, moja zajednica, razni ljudi koje mi Bog stavlja na put, i onda sam shvatio novo značenje te njegove zapovijedi: pasi jaganjce moje! Razumio sam da to znači i: nahrani ih! Kad ovce izvedemo na pašu, zapravo ih hranimo. Bog želi da hranimo druge ljude, da im budemo hrana, to je njegov plan za nas. Isus je rekao za sebe da je kruh, da je hrana i da želi da budemo kao On i zato želi da jedni druge hranimo. Stih u pjesmi kaže- mlinovi moje ljubavi – mlinovi melju klasove, a mi smo klasovi. Klas je tu da bude samljeven, da se iz njega ispeče kruh koji će nahraniti druge.

Kruh se u ljubavi lomi. Isusova ljubav je razbila strah i sad se mogu davati da drugi od mog davanja mogu živjeti. Kruh je u cijeloj toj priči ono što se grize, tako da  ako želiš da drugi od tebe žive moraš dopustiti da te grizu, a to boli. Kad ljubav melje to boli, ali kad vidimo kako se drugi site, kako rastu od naše ljubavi to nas ispunja, čini nas sretnim. Imati kruha znači biti blagoslovljen. Imati kraj sebe osobu koja je „kruh“ znači biti blagoslovljen. Gospodin želi da budemo jedni drugima kruh, da budemo blagoslovljeni, da živimo u blagoslovu to je njegov plan za nas.