Franjevac, skladatelj i mučenik

Rođen je u Kaštel Sućurcu, 20. svibnja 1888. godine od roditelja, Antuna i Jerke rođene Batina. Krsno ime bilo mu je Luka, a Bernardin mu je redovničko ime. Od malih nogu želio je postati fratar pa je 1905. stupio u franjevački red, a sedam godina kasnije zaređen je za svećenika.

Glazbu je studirao u Klosterneuburgu kod Beča, gdje je također učio crkveno pravo, moralnu teologiju, pastoral i liturgiju. Teološki i glazbeni studij nastavio je u Rimu gdje je 1925. doktorirao teologiju, a na Papinskoj višoj glazbenoj školi diplomirao muzikologiju.

U Zagrebu je predavao uvod u koralno pjevanje i crkvenu muzikologiju, dok je na otoku Badiji kod Korčule predavao glazbu u franjevačkoj klasičnoj gimnaziji. Od 1929. do 1941. objavio je 80 svezaka zbirki crkvene i svjetovne glazbe pod nazivom „Pjevajte Gospodinu pjesmu novu“.

Skladao je sedam misa, 13 angelusa i brojne crkvene skladbe u rasponu od jednostavnih popijevki do složenih solističkih i zborskih djela. Za života je uvršten u neke strane glazbene leksikone.

U osobi temperamentnog karaktera fra Bernardina Sokola, u njegovoj privlačnoj robusnoj pojavi pod franjevačkim habitom i redovničkom kapicom na glavi skrivala se tankoćutna, osjetljiva i pobožna duša.

Bio je zanosni franjevac, svećenik stamene vjere i čovjek plemenite ljubavi prema domovini.

U takvoj duši sve je prolazilo kroz glazbeno stvaralaštvo naglašene osebujnosti. Je li riječ o skladbama sakralnog, napose liturgijskog sadržaja pučke pobožnosti ili pak o svjetovnim temama, poznavatelj fra Bernardina će s lakoćom zaključiti da sve njegove skladbe odražavaju nutarnji lik. U dubljem značenju riječi, autorov duhovni životopis.

Svoju je izdavačku djelatnost fra Bernardin namjeravao nastaviti 1941. godine, kada je došao u Zagreb. Međutim, zbog bolesti i ratnih neprilika ubrzo se morao vratiti na otok. Ondje je pod lažnom optužbom da je odao partizane, u noći 28. rujna 1944. odveden je iz samostana. Njegov je život nasilno okončan već sljedećega dana, 29. rujna, kada su ga odveli na more, utopili i usmrtili udarcima vesala.

Tijelo mu je isplivalo na Orebiću gdje ga je skupina mještana pokopala.

Život, skončanje i djela ovog nadarenog franjevca komunistička država obavila je velom stroge šutnje, što je trajalo sve do osamostaljenja Republike Hrvatske.

Prilikom njegova uhićenja pripadnici OZNA-e iz njegove su sobe odnijeli različite osobne spise, koji su desetljećima ostali nedostupni javnosti. Dio te građe danas se čuva u Državnom arhivu. U njima su, između ostalog, bile podcrtane riječi: Hrvat i hrvatsko – što bi značilo da mu je kao grijeh uzeto to što je bio Hrvat.

Više o životu i djelu fra Bernardina Sokola poslušajte u emisiji „Musica sacra“ na platformi HKR+.