Kako bismo razumjeli što su to „lažne vijesti“ (engl. fake news) i zašto su toliko opasna pojava, kako za novinarsku profesiju, tako i za društvo u cjelini, potrebno je promotriti samu definiciju vijesti. Vijest je temeljna novinarska vrsta. U nekim priručnicima zbog svoje se važnosti – i činjenice da iz nje zapravo polaze sve druge novinarske vrste i oblici – naziva i kraljicom novinarstva (baš kao što se to govori i za reportažu zbog njezine stilističke vrijednosti). Time se također ističe njezina važnost u profesiji koja se nerijetko naziva „četvrtom vlašću“, a njezina uloga znakovito opisuje kao uloga „pasa čuvara“ demokracije (engl. watchdog). U vijesti nema iznošenja vlastitoga mišljenja autora. Piše se neutralno, na temelju provjerljivih činjenica. Kako je o vijesti pisao prvi glavni urednik Glasa Koncila Vladimir Pavlinić: „Izvjestitelj opisuje činjenice, na najobjektivniji mogući način. One treba da budu takve da će moći jednom u budućnosti poslužiti kao izvori povjesnicima“.

Postoje dvije temeljne formule pisanja vijesti. Prva tumači da bi svaka vijest trebala odgovoriti na šest temeljnih pitanja – tko, što, gdje, kada, kako i zašto. Formula je to koja se naziva 5W+H, od početnih slova spomenutih pitanja na engleskome jeziku. Obično se na ta pitanja odgovara već u prvome odlomku koji se naziva „glava“ (engl. lead) vijesti. Druga je bitna formula tzv. „obrnuta piramida“ koja nalaže da se pri strukturiranju vijesti, u obliku zamišljene izokrenute piramide, činjenice navode od onih najvažnijih, preko manje bitnih, do najmanje važnih. To je pravilo imalo i svoju praktičnu uporabnu vrijednost, naročito u tiskanim medijima, kada su se tekstovi trebali kratiti zbog nedostatka prostora. Ako je vijest bila napisana prema spomenutim pravilima urednik ju je mogao kratiti od njezina kraja znajući da čitatelju ništa bitno neće promaknuti niti u skraćenijoj verziji. Pomno se, dakle, pazilo na činjenice, a ideja je uvijek bila – prenijeti bitne informacije koje su od interesa javnosti. Riječju: informirati.

Pa ipak, u vremenu post-istine ili postčinjeničnosti (engl. post-truth) puno se govori i o „lažnim vijestima“ koje su tek jedan oblik dezinformacija. Riječ je zapravo o objavama temeljenima na lažnim informacijama, osmišljenima da nalikuju na vijesti, a s ciljem da zavaraju čitatelje radi neke koristi onoga tko ih je plasirao (najčešće financijske, ideološke, političke ili kakve druge). Riječ je o pojmu koji se nerijetko koristi i za etiketiranje i potkopavanje vjerodostojnosti inače vjerodostojnih informacija. Naime, različiti moćnici skloni su koristiti pojam „lažnih vijesti“ kako bi diskreditirali novinare i medije koji kritički propituju njihovo djelovanje. Učestalo korištenje toga pojma može i negativno utjecati na ionako nisko povjerenje javnosti u medije, što u prvi plan može postaviti neke druge izvore informacija upitne vjerodostojnosti. U tom začaranom krugu na gubitku je i novinarstvo i društvo.

Naime, građani u demokratskim društvima upravo na temelju činjenica koje doznaju u medijima ponajviše grade sliku društva kojega su dio. Bez slobodnoga novinarstva, koje o provjerljivim istinitim činjenicama koje su od interesa javnosti izvještava na temelju profesionalnih i etičkih načela, sami temelji demokratskoga društva dolaze u pitanje. I zato su vijesti toliko važne. I zato je pojam vijesti s lažima zapravo nespojiv. To je oksimoron – spoj nespojivog. Barem bi tako trebalo biti…

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.