Zanimljiv rad koji na tu temu pruža jedan sveobuhvatniji pogled objavile su 2023. u znanstvenom časopisu New Media & Society Teresa Weikmann i Sophie Lecheler sa Sveučilišta u Beču. One su, između ostaloga, sistematizirale i moguće odgovore na pitanja zašto su vizualne dezinformacije toliko uspješne u zavaravanju publike, kao i njihove moguće učinke na primatelje. Istaknule su pritom dvije značajke obrade vizualnih sadržaja koje ih razlikuju od tekstualnih. Prva je njihov visok stupanj realizma, zbog čega se obmanjujući vizuali lakše prihvaćaju kao stvarni. Vizualne dezinformacije dovode do pogrešne obrade informacija (npr. težeg prepoznavanja manipuliranih vizualnih sadržaja u odnosu na one tekstualne) upravo zbog činjenice da s jedne strane općenito izgledaju vjerodostojno i stvarno. Druga je, pak, činjenica da vizualne sadržaje obrađujemo i emocionalno što može izravno dovesti do promjena u stavovima i ponašanju. Naime, ti se sadržaji obrađuju ne samo na kognitivnoj nego i na emocionalnoj razini (uz npr. suosjećanje, strah, ljutnju, nesigurnost i sl.). „Pitanje povećava li vizualna dezinformacija određene emocije poput anksioznosti važna je tema. To bi moglo učiniti vizualne dezinformacije potencijalno opasnijima od tekstualnih, jer emocije mogu imati izravne učinke na stavove i ponašanje“, tumače autorice.

Weikmann i Lecheler u svome su se radu bavile i učincima vizualnih dezinformacija na publiku, od primarnih učinaka (koji se događaju odmah i pri prvom susretu s vizualnom dezinformacijom) do sekundarnih (koji će biti vidljivi tek s vremenom). Kao primarni učinci navedene su pogrešne percepcije neke informacije te snažan angažman dijeljenja vizualnih dezinformacija na društvenim mrežama. Sekundarni učinci pobuđuju naročitu zabrinutost. Naime, autorice spominju mogući gubitak povjerenja u vizualne sadržaje jer „ponovljeno učenje da se ono što smo upravo vidjeli zapravo nije dogodilo moglo bi utjecati na naše samopouzdanje u sposobnost razlikovanja stvarnog od lažnog“. U konačnici to može dovesti i do gubitka povjerenja u medije, političke institucije ili znanost.

„Tekstualne dezinformacije smatraju se opasnima uglavnom zato što oponašaju formate tradicionalnih medija. Nasuprot tome, strah od vizualnih dezinformacija proizlazi iz njihove vizualne prirode: zabrinjavajuća je činjenica da se oponaša stvarnost, jer bi ljudi mogli izgubiti osnovno povjerenje u sve vizualne informacije prikazane u vijestima, što zauzvrat može narušiti povjerenje u vizualizacije koje pružaju novinari, političari i znanstvenici“, upozoravaju autorice, dodajući da bi daljnja posljedica mogla bi biti ta da sama spoznaja o postojanju vizualnih dezinformacija može zbuniti građane do te mjere da počnu misliti da je sve lažno, čak i ako je vizualni sadržaj – autentičan.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.