U svom izvještaju ističu da medijskim korisnicima prepoznavanje neistinitih informacija nije jednostavno. Naime, kada naiđu na novu informaciju, fokus im je uglavnom na tome da ju razumiju i odluče što će s njom učiniti, a ne na tome da odmah provjere njezinu istinitost. Ako je ta informacija neistinita, ali uvjerljiva, postoji velika vjerojatnost da će ju medijski korisnici prihvatiti kao činjenicu.

Američko udruženje psihologa naglašava da su ljudi osobito skloni vjerovati informacijama koje dolaze od njihovih poznanika, koje izazivaju snažne emocije poput straha i ogorčenja te koje negativno prikazuju protivnike. Zanimljivo je da ponavljane informacije postaju uvjerljivije, čak i ako se protive onome što već znamo, što ukazuje na važnost brzog zaustavljanja širenja dezinformacija.

U izvještaju ističu i da razlike među ljudima imaju važnu ulogu. Obrazovanje i analitičko razmišljanje povećavaju otpornost na dezinformacije, dok anksioznost čini ljude ranjivijima. Ističu i da starije odrasle osobe ponekad bolje prepoznaju dezinformacije od mlađih, no češće ih dijele na društvenim mrežama. Ipak, nije nužno vjerovati u neistinitu informaciju da bismo je dijelili.

Naime, ljudi ih ponekad šire svjesno kako bi naglasili političku pripadnost, napali protivnike ili pridobili pozornost i društveno priznanje. To je osobito izraženo u slučajevima u kojima su informacije u skladu s osobnim identitetom ili kada izazivaju snažne emocije.

Američko udruženje psihologa upozorava da vjerovanje u dezinformacije ne dovodi uvijek do promjena u ponašanju, no stalna izloženost, ponavljanje i društveni pritisci s vremenom mogu oblikovati stavove i ponašanje ljudi. Budući da su brojna istraživanja provedena u kontroliranim uvjetima, potrebno je više studija u stvarnim okružjima.

Društvene mreže stvaraju poseban problem kada je riječ o širenju dezinformacija. Dok televizija, radio ili novine, odnosno tradicionalni mediji, imaju urednike i pravila koja smanjuju pojavu neistinitih tvrdnji, na društvenim mrežama svatko može objaviti što god želi. Takve objave šire se vrlo brzo, a algoritmi posebno guraju sadržaj koji izaziva najjače emocije – ljutnju, strah ili ogorčenje.

Američko udruženje psihologa naglašava i da najveći dio dezinformacija zapravo dolazi od male skupine vrlo aktivnih korisnika, a zahvaljujući algoritmima njihov doseg postaje mnogo veći nego što bi inače bio.

Kako bi pomoglo medijskim korisnicima da bolje razumiju i prepoznaju dezinformacije, Udruženje je osmislilo online tečaj pod nazivom Mind Over Misinformation. Radi se o nizu kratkih modula koji na jednostavan način objašnjavaju psihološke mehanizme zbog kojih ljudi vjeruju i dijele neistinite informacije te nude konkretne alate za borbu protiv dezinformacija.

U sklopu tečaja sudionici uče kako prepoznati moguće dezinformacije, kako osvijestiti vlastite pristranosti, na koji način objektivnije procijeniti emocionalne poruke, kako iskoristiti vlastite vještine i znanje u provjeri činjenica te kako razviti zdravu dozu skepticizma prema različitim medijskim izvorima.

Kako sami ističu na svojim stranicama, navedeni je tečaj zamišljen kao praktičan alat koji jača otpornost društva na dezinformacije i osnažuje pojedinca da bolje razumije svijet informacija u kojem živi.

***

Rubriku „Glas istine“ u okviru projekta „KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama“ Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom „Glas istine – Vox Veritatis“ želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke Crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.