Je li Crkva oko pitanja ređenja žena za đakone uistinu podijeljena pitali smo liturgičara vlč. mr. sc. Tomislava Hačka koji je za Hrvatsku katoličku mrežu najprije istaknuo kako je “vatikanski dokument” na koji se pozivaju mediji, pritom najčešće ne navodeći o kojem je točno dokumentu riječ, Instrumentum laboris za drugo zasjedanje 16. opće redovite skupštine Biskupske sinode koja će se održati u listopadu ove godine. Inače, Instrumentum laboris usmjerava i temelj je rada Redovite skupštine Biskupske sinode, a u sebi uključuje razna (pastoralna/životna) iskustva mjesnih Crkva diljem svijeta, kaže vlč. Hačko dodajući kako gore navedeni Instrumentum laboris za Drugo zasjedanje nosi naslov „Kako biti sinodalna Crkva u poslanju?“, a u oblikovanju njegova sadržaja doprinos su dali:

• biskupske konferencije (108 izvješća)
• Istočne Katoličke Crkve (9 izvješća)
• Međunarodne unije generalnih redovničkih poglavara i poglavarica
• izvješća župnika koji su predstavljeni na trodnevnom međunarodnom radnom susretu „Župnici za Sinodu“
• međunarodna zapažanja (njih 200; uključeni su bili razni dikasteriji Rimske kurije, sveučilišni fakulteti, udruge vjernika te pojedinci).

Vlč. Hačko pojasnio je i kako će na temelju svih tih izvještaja raditi pet radnih grupa Generalnog tajništva Sinode o pet područja 16. skupštine, a to su:

• sinodalno lice mjesne Crkve u poslanju
• sinodalno lice crkvenih zajednica u poslanju
• sinodalno lice sveopće Crkve u poslanju
• sinodalna metoda
• „mjesto“ sinodalne Crkve u poslanju.

Je li Katolička Crkva uistinu podijeljena oko pitanja pristupanja žena đakonatu?

U kontekstu života Crkve nije najspretnije koristiti izraz da je Crkva oko nečega podijeljena, već o nekim određenim temama postoje različita promišljanja i stajališta, o čemu se jasno čita i u spomenutom Instrumentum laboris, ističe HKM-ov sugovornik. Kaže kako se, što se tiče đakonata za žene u Instrumentum laboris, pod naslovom „Sestre i braća u Kristu: obnovljena uzajamnost“ jasno čita (neslužbeni prijevod):

„17. Dok neke mjesne Crkve traže da žene budu primljene u đakonsku službu, druge ponavljaju svoje protivljenje. O ovoj temi, koja neće biti predmetom rada Drugoga zasjedanja, dobro je da se teološko promišljanje nastavi, uz odgovarajuće vrijeme i metode. Njegovom sazrijevanju doprinijet će plodovi Studijske grupe br. 5, koja će uzeti u obzir rezultate dvaju Povjerenstava koja su se tim pitanjem nedavno bavila.

18. Mnogi od gore izraženih zahtjeva odnose se i na laike, kojima se često prigovara zbog nesudjelovanja u životu Crkve. Općenito, razmišljanje o ulozi žena često ističe želju za jačanjem svih službi koje vrše laici (muškarci i žene). Također se traži da vjernici laici, muškarci i žene, primjereno formirani, mogu pridonijeti propovijedanju Riječi Božje i tijekom euharistijskog slavlja.“

Što uopće jest đakonat?

U Apostolskoj konstituciji „Pontificalis Romani“ kojom se odobravaju novi obredi ređenja đakona, prezbitera i biskupa, podsjeća vlč. mr. sc. Hačko, papa Pavao VI. uči: „Što se napokon tiče đakona, osim onog što se nalazi u apostolskim pismima Sacrum Diaconatus Ordinem, što smo ih izdali našim Motuproprijem 18. VI. 1967. treba se naročito sjetiti ovih riječi. Na nižem stupnju hijerarhije stoje đakoni; na koje se polažu ruke ‘ne za svećeništvo, nego za služenje’ (Konstitucije Egipatske Crkve III, 2). Ojačani, naime, sakramentalnom milošću služe Božjem narodu u zajednici s biskupom i njegovim svećenstvom u službi liturgije, propovijedanja i ljubavi. U ređenju đakona bilo je nešto malo promjena bilo zbog ranije opširne nauke o đakonatu kao vlastitom i stalnom stupnju u latinskoj Crkvi, bilo zbog veće jasnoće i jednostavnosti obreda“.

Također, u Apostolskom pismu u obliku motuproprija „Ad pascendum“ kojim se utvrđuju neke norme o svetom redu đakonata, isti Papa dalje uči: „Đakona nazivaju biskupovim uhom i ustima, srcem i dušom. Đakon stoji biskupu na raspolaganju da služi cijelom Božjem narodu, da se brine za bolesne i bijedne. S pravom ga stoga nazivaju ljubiteljem sirota, ljubiteljem krotkih, ljubiteljem udovica, gorljivim duhom, ljubiteljem dobra. K tome mu je povjerena dužnost da nosi Presvetu euharistiju bolesnicima, koji leže kod kuće, da podjeljuje krštenje, da se po volji i na zahtjev biskupa prihvati propovijedanja riječi Božje. Tako je đakonat u Crkvi divno cvjetao, a ujedno davao sjajno svjedočanstvo ljubavi prema Kristu i braći u djelima ljubavi, u slavljenju svetih obreda i vršenju pastoralnih dužnosti.“

Službeni crkveni stav prema ređenju žena?

U četvrtoj knjizi Zakonika kanonskoga prava, koja donosi odredbe s obzirom na posvetiteljsku službu Crkve, jasno je određeno: „Kan. 1024 – Sveto ređenje valjano prima samo kršteni muškarac“, naglašava vlč. Hačko.

***

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.