Ovaj feljton ima za cilj pridonijeti povećanju informiranosti hrvatske javnosti o vjerskoj slobodi kao temeljnom ljudskom pravu, a u nastavcima će se ponuditi nove informacije i analize fenomena (ne)poštivanja vjerske slobode u svijetu i Hrvatskoj.
Širenje islamske države preko cijele subsaharske Afrike i preko Indijskoga oceana sve je veća prijetnja vjerskoj slobodi; potom širenje etnoreligijskoga nacionalizma koji postaje sve nasilniji za religijske manjine; sve češće seksualno nasilje kojim se uništava religijske zajednice – samo su neki od nalaza zaklade papinskoga prava „Pomoć Crkvi u nevolji“ koje su zabilježili analizirajući stanje vjerske slobode u svijetu u protekle dvije godine. Svoje su detaljne analize skupili u velikom izvještaju na 750 stranica, uz prikaz stanja vjerske slobode za svaku zemlju svijeta.
Vjerska sloboda kršena je u 62 države svijeta, a među zemljama s najgorim rezultatima neke su od najmnogoljudnijih nacija.
Donijeli su i zabrinjavajuće brojke koje pokazuju da dvije trećine svjetske populacije – oko 5,2 milijarde ljudi – živi u zemljama u kojima postoje ozbiljna kršenja vjerske slobode. Vjerska sloboda kršena je u 62 države svijeta, a među zemljama s najgorim rezultatima neke su od najmnogoljudnijih nacija, poput Kine, Indije, Pakistana, Bangladeša i Nigerije. U trideset zemalja svijeta vjernici bili ubijani zbog vjerske netrpeljivosti…
Vjerski uvjetovano nasilje
Snaga i jačanje islamske vojske zorno se u izvještaju prikazuje na primjeru zapadnoafričke države Nigerije, gdje nije rijetkost da potpuno naoružane čete islamskih vojnika ulaze u sela i tijekom noći ubijaju ljude, spaljuju kuće, škole i vjerske objekte. To nasilje je vjerski uvjetovano, riječ je o islamizaciji Nigerije, dobro usklađenoj i planiranoj okupaciji, tvrde u Zakladi, a ne kako se često želi prikazati kao sukob između muslimanskih stočara i kršćanskih poljoprivrednika. O tome je detaljnije za Hrvatsku katolički mrežu progovorila i glavna urednica Izvještaja o vjerskoj slobodi zaklade Pomoć Crkvi u nevolji Marcela Szymanski.
U Nigeriji su česti napadi na kršćane u selima gdje se događaju pokolji i ubojstva
„Spaliti škole, crkve i domove zdravlja – najvažnije je islamskim vojnicima kako ljudi više ne bi imali nikakvu pomoć i kako bi ih natjerali na bijeg. Takvi napadi dodatno potiču ljude da napuste svoje domove, svoja polja, svoje trgovine, svoje škole. Gaze preko cijelih populacija čineći milijune ljudi u Nigeriji, Kamerunu, Južnome Sudanu, Demokratskoj Republici Kongo gladnima, beskućnicima i neobrazovanima. Zabijaju svoju crnu zastavu u selo za selom. To je velika prijetnja za Europsku uniju i cijelome svijetu, no zapadne vlade potpuno smetene uopće ne misle da je to njegov problem. Ne vide poveznice između onoga što se događa tamo i velikih migracija.“
Nemoralna strategija
Drugi izraženi problem jest seksualno nasilje koje se koristi kao oružje protiv vjerskih manjina. U sve većem broju zemalja zabilježeni su zločini protiv djevojčica i žena koje su otete, silovane i obvezne prisilno promijeniti vjeru. Sve veći broj takvih kršenja, koja se često čine nekažnjeno, potiču zabrinutost da je to dio fundamentalističke strategije kako bi se u konačnici ubrzalo nestajanje pojedinih vjerskih skupina. Hrvatsku javnost Marcela Szymanski dodatno upoznaje s tim sve raširenijim fenomenom: „U islamskim državama napadaju se djevojke i žene, nameće im se islamski svjetonazor. Silujući djevojke prisiljava se da djeca budu muslimani, a muškarce i dječake prisilno novače u svoje postrojbe. To je jedan od načina koji se koriste kako bi se uništili brojna društva. I to islamisti postižu relativno lako, jer ne moraju ubiti cijelo selo ili pokoriti cijeli grad, već jednim nemoralnim činom silovanja mijenjaju vjeru pojedinaca i skupina.“
Upravo u mjestima najjačega kršenja vjerskih sloboda žive ljudi s najsnažnijom vjerom, budući da su spremni održati vlastita uvjerenja i vjeru, čak i znajući da će možda zbog toga izgubiti život. To su nadahnjujući primjeri.
Crveno i narančasto na karti vjerske slobode
Prema papinskoj zakladi „Pomoć Crkvi u nevolji“ zemlje u kojima se krše vjerske slobode klasificirane su u dvije kategorije. Crvenom su bojom na karti označene zemlje pod nazivom „Ekstremni progon“. U 26 zemalja, gotovo četiri milijarde ljudi, suočavaju se s najtežim kršenjem vjerskih sloboda. Oni čine nešto više od polovice (51 posto) svjetskoga stanovništva, a gotovo polovica tih zemalja nalazi se u Africi. To su: Afganistan, Bangladeš, Burkina Faso, Kamerun, Čad, Kina, Komori, Demokratska Republika Konga, Eritreja, Indija, Iran, Sjeverna Koreja, Libija, Malezija, Maldivi, Mali, Mozambik, Mjanmar, Niger, Nigerija, Pakistan, Saudijska Arabija, Somalija, Šri Lanka, Turkmenistan, Jemen.
Druga, narančasta boja na karti kršenja vjerskih sloboda prema zakladi bilježi zemlje u kojima su uočeni teški slučajevi kršenja vjerskih sloboda. Gotovo 1,3 milijarde ljudi živi u 36 zemalja u kojima se ne uživa niti se Ustavom jamči puna vjerska sloboda. Te zemlje obuhvaćaju 16 posto svih ljudi na svijetu, a to su: Alžir, Azerbejdžan, Bahrein, Brunej, Kuba, Džibuti, Egipat, Etiopija, Indonezija, Irak, Jordan, Kazahstan, Kuvajt, Kirgistan, Laos, Madagaskar, Mauritanija, Mauricijus, Maroko, Nepal, Nikaragva, Oman, Palestina i Gaza, Katar, Singapur, Sudan, Sirija, Tadžikistan, Tanzanija, Tajland, Tunis, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Uzbekistan, Venezuela, Vijetnam.
Oko 5,2 milijarde ljudi – živi u zemljama u kojima postoje ozbiljna kršenja vjerske slobode
Nadahnjujući primjeri
Detaljnije pojašnjavajući razloge objave Izvještaja, naša sugovornica iz zaklade „Pomoć Crkvi u nevolji“ kaže da je to jedan od tri dijela misije njihove organizacije: molitva, informiranje i djelovanje. „Jako je važno za univerzalnu Crkvu da u njoj živi svijest o tome što se događa s našom braćom i sestrama u svakom kutku Zemlje. I ne samo kroz prizmu tragedije… Kada predstavljamo kartu vjerske slobode neke su označene crvenom bojom i predstavljaju najsnažniju razinu progonstva i diskriminacije. Upravo u tim mjestima žive ljudi s najsnažnijom vjerom, budući da su spremni održati vlastita uvjerenja i vjeru, čak i znajući da će možda zbog toga izgubiti život. To su nadahnjujući primjeri“, kaže Marcela Szymanski.
Na izvještaju, objavljenom u travnju 2021. godine, radilo je 70 suradnika, a zbog pandemije prvo je predstavljanje odgođeno za šest mjeseci. Još uvijek nastavljaju primati zahtjeve da o njemu progovore u različitim dijelovima svijeta i različitim publikama. „Vrlo smo pozitivne reakcije primili od mnogo ljudi, čak i od Svetoga Oca, ali i brojnih svećenika. Kažu da im uvid u kršenje vjerskih sloboda pomaže u boljem razumijevanju njihove vlastite misije, ljudima, pak, da bolje shvate i razumiju univerzalnost Crkve te odgovornost jednih prema drugima. Među političarima uvijek je iznenađenje kada dolazimo s temom vjerske slobode, jer je malo onih koji imaju informacije i znaju na koje se sve načine krši vjerska sloboda u društvu. Kad im o tome progovorimo, većina ih bude iznenađena“, govori Szymanski.
Marcela Szymanski: „Niti SAD niti EU trenutno nemaju predstavnika za vjersku slobodu. Na nama građanskom društvu jest podsjetimo vladu da je njihova dužnost ispuniti 27 temeljnih prava koja su nabrojana u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima UN-a, a među kojima je i pravo na vjersku slobodu“
Podsjetiti vlade na njihove dužnosti
O reakcijama ljudi kada čuju podatke o raširenosti vjerski uvjetovanih progona, Szymanski kaže: „Doista postoji gotovo automatski odgovor ljudi koji čuju za podatke iz izvješća o vjerskoj slobodi da žele nešto učiniti, nisu zadovoljni da im se samo kaže ‘molite’, oni žele napraviti nešto konkretno. Ljudi odmah osjećaju motivaciju da reagiraju. Također ima mnogo onih koji nastavljaju razgovarati o temi kršenja vjerskih sloboda te informirati svojega svećenika o tim pitanjima.“
Posebno se osvrće na političke predstavnike za koje kaže da kada im predstave izvješće kod njih te informacije najčešće izazovu šok, ali i opravdavanje jer tvrde da ne mogu učiniti ništa vezano uz vjerske sloboda, jer kažu da ne postoji interes za to pitanje. „Sjedinjene Američke Države i Europska unija o tim temama nemaju dovoljno jasan stav, često je njihova poruka odsutnost. Dvije najveće braniteljice ljudskih prava – koje su tradicionalno bili čuvari i štitili UN-ovu deklaraciju o ljudskim pravima – sada o toj temi šute. Niti SAD niti EU trenutno nemaju predstavnika za vjersku slobodu. Na nama građanskom društvu jest podsjetimo vladu da je njihova dužnost ispuniti 27 temeljnih prava koja su nabrojana u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima UN-a, a među kojima je i pravo na vjersku slobodu“, zaključuje Szymanski.
——-
Autor: Ivan Tašev, novinar Glasa Koncila (itasev@glas-koncila.hr)
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.
