Ne zaboravimo…

Nakon montiranog suđenja i presude izrečene 11. listopada 1946. godine, nadbiskup Stepinac bio je u zatvoru u Zagrebu do 19. listopada, a onda je prebačen u Lepoglavu. On sam je o tom procesu rekao da je to bilo „juridičko umorstvo nevina čovjeka”. A zašto je smetao? Javno je ukazivao na nasilne mjere komunističke vlasti koje su ga zbog toga različitim praćenjem i prijetnjama željele natjerati na bijeg.

Kapelice krašićkog kraja / Foto: Milan Dančuo

„Ja, dakako, to nisam smio učiniti, jer bi moj bijeg bez sumnje teško djelovao na katolike u našoj zemlji, koji su dobro znali da su sve otpužbe Komunističke partije protiv mene bez temelja i da me se želi maknuti samo zbog toga što smetam provođenju planova komunizma u našoj domovini.” („Dnevnik”, str. 10.)…. „Sav proces bio je pripreman mjesecima s najvećom pomnjom. Sve je bilo učinjeno u vidu da mi klonu živci.”

Putokaz / Foto: Hana Kilijan

Kaznu od 16 godina prisilnog rada i pet godina gubitka građanskih i političkih prava izdržavao je u Lepoglavi do 5. prosinca 1951. godine. Nakon toga je premješten u Krašić. „Davno je proniknuo nakanu komunističkog režima da Katoličku Crkvu u Jugoslaviji podloži svojim interesima i odvoji je od Svete Stolice”, napominje postulator mons. Juraj Batelja („Dnevnik”, str. 13). A Stepinac nije okrenuo leđa Crkvi: „Što više živim i gledam sudbinu Crkve, to mi je draža! O, velika si, Crkvo Božja!”, rekao je na kraju svojega života.

Krašićke šetnje

Boraveći u Krašiću, nadbiskup Stepinac smio je izaći u šetnju, ali se zadržati samo unutar granica župe, pojašnjava nam župni upravitelj Krašića vlč. Ivan Vučak: „Dvije-tri godine u našu župu dolazi poznati alpinist, planinar i speleolog Mladen Kuka, koji je preuzeo i vođenje Turističke zajednice u Krašiću. Složili smo se da bi bilo dobro napraviti planinarsku stazu u Krašiću, jer puno ljudi zna da je nadbiskup Alojzije Stepinac volio šetati, što je bilo dobro u njegovoj bolesti zbog tromboze obje noge. Te šetnje nisu bile kratke, trajale su po četiri-pet sati, i bio je u pratnji župnika Vranekovića. Po odredbi komunističke vlasti smio je šetati samo unutar granica župe Krašić. Jedno vrijeme nije mogao doći niti od dvora do crkve kako bi slavio misu, već je misu slavio u svom uredu.

Krašićki kraj / Foto: Milan Dančuo

Kako često u različitim krajevima vidimo Stepinčeve putove, željeli smo ovdje urediti najoriginalniju, najizvorniju Stepinčevu stazu kojom je on šetao. Obuhvaća prve tri točke: od župnog dvora i crkve prema Kapelici sv. Ivana Krstitelja, te potom do kipa Gospe Žalosne ili sv. Ane. Osim ove tri kontrolne točke, stazu smo proširili preko krašićkih vinograda do mjesta Jezerine do Lovića Prekriškog.”

Krašićki kraj / Foto: Milan Dančuo

Ukupna dužina staze s ovih pet postaja je 12 kilometara, no može se nastaviti i dalje do vrha Štula (576 nv) s dodatnih 5 kilometara. Župni upravitelj predlaže i poziva: „Hodočasnici, ljubitelji prirode, planinari koji žele doći u Krašić neka dođu – najprije na misu, potom mogu objedovati pa krenuti ovom stazom 12 kilometara kojom je prolazio bl. Alojzije Stepinac. Može se dobiti i knjižicu u koju se na svakom od ovih pet punktova dobiva pečat da je osoba prošla Stazom bl. Alojzija Stepinca.”

Sve stvoreno hvali Stvoritelja

Krašićki kraj na prvi pogled osvojit će vas svojom ljepotom – i to u svako godišnje doba.

Krašićki kraj / Foto: Milan Dančuo

Poljoprivredni je to kraj, a obradivu zemlju omeđuju staze koje mogu privući šetače, ali i bicikliste i planinare. Prolazeći Stazom bl. Alojzija Stepinca gotovo možete osluškivati brojne sudbine ovdašnjih težaka, ali i hodočasnika. I sve to stopljeno je sa stvorenim i Stvoriteljem o kojem je zagrebački nadbiskup Stepinac napisao Okružnicu 2. veljače 1941. godine pod naslovom: “Okružnica: o Bogu Stvoritelju i ljudskoj zahvalnosti prema Bogu, s porukom da je ‘svaka stvar na ovome svijetu potpuno ovisna o Bogu jer ju je On stvorio i jer je On uzdržava'”.

Kapelice krašićkog kraja / Foto: Milan Dančuo

Neoboriva je istina svete vjere da je svako stvorenje tako ovisno o Bogu, da bi se bez Njegove pomoći survalo u ništavilo, kao što je ni od čega i stvoreno. Od toga zakona nije izuzeta nijedna stvar, nijedan čovjek, nijedan narod…. Bog je stvorio čovjeka na sliku i priliku svoju obdarivši ga razumom i slobodnom voljom. Kao takvog učinio ga je krunom svega stvorenja i vladarom govoreći: »Napunite zemlju i vladajte njome i budite gospodari od riba morskih i ptica nebeskih i svih životinja, što se miču po zemlji.« Prema tome imade čovjek posebnih obaveza prema Bogu kao razumno biće stvoreno na sliku i priliku Božju. Čovjek ima da slobodnom svojom voljom prizna Boga, i da mu se klanja kao Stvoritelju. Ima da mu zahvaljuje na dobročinstvima koja svaki dan prima od Boga. Valja da ga moli za nove milosti. To je specijalni privilegij čovjekov. Jer i životinja prima svaki dan dobročinstva od Boga prema riječima psalmista: »Otvaraš ruku svoju i napunjaš svako stvorenje  blagoslovom.« Ali zahvaljivati i moliti znade samo čovjek. To je njegovo pravo, ali i njegova dužnost: »Podignut ćeš lice svoje k Bogu i molit ćeš Mu se, i uslišit će te!« Zahvalnost prema Bogu jest jedna od prvih dužnosti čovjekovih, na koju se na žalost tako često zaboravlja…. I narodi su tvorevina Božja. Gospodin Bog ih doziva u život, kada hoće, i briše ih s lica zemlje, kada hoće. Gospodin ih čini velikima, kada to smatra prikladnim, a ponižava ih do zemlje, kad to traži slava Njegova i pravda Njegova. I mogu se narodi i njihovi vođe koprcati kako hoće, i napinjati koliko hoće. »Tko se može protiviti volji Njegovoj?«, pita sveti Pavao. Kad su dakle tvorevine potpuno ovisne o Stvoritelju, dužan je svaki narod kao takav da prizna Boga Stvoritelja, da Mu daje javnu čast, da Mu bude zahvalan. I ako s prezirom prijeđe preko ove svoje dužnosti, nema ni najmanjega razloga da se potuži ako ga Bog izbriše s lica zemlje. Jer »sve je samo zbog Sebe stvorio Gospodin!« Zato punim pravom pozivlje psalmist: »Blagoslivljajte narodi Boga našega i razglašujte hvalu Njegovu!« I to ne samo mali nego i veliki. Ne samo siromašni nego i bogati. Svi! »Hvalite Gospodina svi narodi, hvalite ga svi puci. Jer se utvrdilo nad nama milosrđe Njegovo, i istina Gospodnja ostaje do vijeka!«

Prva točka na hodočasničkoj stazi / Foto: Hana Kilijan

Hvaleći Stvoritelja na Stepinčevoj stazi kroz krašićki kraj, zajedno s Blaženikom, ovdje možemo moliti i zavjet koji je Majci Božjoj 7. srpnja 1935. godine izrekao kardinal Alojzije Stepinac:

“Obećajemo da ćemo Ti ostati vjerni i iskreni štovatelji.
Vjerni dok budu žuborili potočići naši,
šumile rijeke naše, dok se bude pjenilo sinje more naše.

Vjerni dok se budu zelenile livade naše,
dok su budu zlatile njive naše,
dok se budu sjenile tamne šume naše,
dok bude mirisalo cvijeće domovine naše!”

Karta sa stazama / Foto: Hana Kilijan

S ovom obnovom Stepinčevog zavjeta Majci Božjoj završavamo osmi dan naše devetnice uoči Stepinčeva. U posljednjem nastavku pročitajte svjedočanstva o uslišanjima po Blaženikovu zagovoru.