Hod kroz slavlje euharistije

“Zborna molitva, lat. collecta (gl. coligere) što znači brati, skupljati, sabirati. Zborna molitva ili kolekta je molitva koja sabire molitve pojedinaca u jednu molitvu. Pojam zbora u hrvatskom može navesti na jedno krivo razumijevanje, kao da je to molitva svih. Zborna molitva nije molitva svih nego molitva koja sabire molitve svih, molitve pojedinaca skuplja u jednu molitvu. Sama struktura to očituje. Dakle, započinje pozivom Oremus (Pomolimo se), nakon toga je šutnja koja služi da bi svatko u tišini pred Bogom izrekao svoju osobnu molitvenu nakanu. Nakon toga je collecta – molitva u užem smislu riječi i na koncu Amen koji je odgovor koji nije potvrda samog sadržaja molitve nego također i potvrda da je u tu molitvu Crkve uključena i moja osobna molitvena nakana. Jednako tako sada molitve Crkve postaju moje osobne nakane.” (1)

Zbog istih razloga i sam papa Franjo napominje: “Nakon Slave, ili kada je izostavljena, neposredno nakon pokajničkog čina, slijedi posebni oblik molitve zvane zborna, po kojoj se izražava značaj vlastit slavlju, koja ima različite inačice ovisno o danima i vremenima u godini (usp. ibid., 54). Pozivom Pomolimo se svećenik potiče okupljene vjernike da se kratko saberu u tišini kako bi postali svjesni da su u Božjoj prisutnosti i izrekli, svaki u vlastitome srcu, osobne nakane s kojima sudjeluju na misi (usp. OURM, 54). Svećenik kaže Pomolimo se, a zatim slijedi kratka šutnja i svatko razmišlja o onome što mu je potrebno ili želi tražiti u molitvi.

Šutnja se ne svodi na odsutnost riječi, već na to da se oraspoložimo osluškivati druge glasove: glas našeg srca i, nadasve, glas Duha Svetoga. U liturgiji narav svete šutnje ovisi o trenutku u kojemu u pojedinome slavlju dolazi: Svaki pojedini vjernik sabire se u pokajničkome činu i nakon poziva na molitvu; kad završi čitanje ili homilija, kratko razmatra o onome što je čuo, a poslije pričesti hvali i moli Boga u svome srcu (OURM., 45). Dakle, prije početne molitve, šutnja nam pomaže da se saberemo i razmišljamo o tome zašto smo tamo. Otud važnost osluškivanja svoje nutrine kako bi se otvorili Gospodinu. Možda su iza nas dani napora, radosti ili žalosti i želimo to reći Gospodinu, zamoliti ga za pomoć, moliti ga da nam bude blizu; imamo članove obitelji i prijatelje koji su bolesni ili koji prolaze kroz teške kušnje; želimo povjeriti Bogu sudbinu Crkve i svijeta. I tome služi kratka šutnja prije nego svećenik, sabirući nakane svakog pojedinog vjernika, glasno upravlja Bogu, u ime sviju, zajedničku molitvu kojom se zaključuju uvodni obredi, vršeći upravo kolektu/sabiranje pojedinih nakana. Živo preporučujem svećenicima da obdržavaju ovaj trenutak šutnje i ne žure se: „Pomolimo se” i neka vlada šutnja. Stavljam to na srce svećenicima. Bez te šutnje izlažemo se opasnosti da zanemarimo sabranost duše.

Svećenik izgovara tu molitvu, tu Zbornu molitvu, raširenih ruku. To je molitveni stav što su ga zauzimali kršćani još od prvih stoljeća, kao što svjedoče freske u rimskim katakombama, želeći na taj način oponašati Krista raširenih ruku na križu. I ovdje je Krist ujedno Molitelj i molitva! U Raspetom vidimo Svećenika koji prikazuje Bogu ugodnu žrtvu, odnosno sinovsku poslušnost«. (2)

»Slaviti zajedništvo počinje pozivom na molitvu, gdje pojedinačne molitve bivaju skupljene, satkane u jednu molitvu Crkve. Nakon ove molitve nismo više skup od 500 pojedinaca nego smo Crkva, zajednica vjernika koja moli jednim glasom, jednom molitvom. Drugo je disponirati za slavlje. Sama molitva ili poziv na molitvu disponira zajednicu za slavlje. Sadržaj Zborne molitve u užem smislu riječi otkriva otajstvo dana, blagdana, svetkovine, nedjelje, odnosno liturgijskog vremena u kojem se nalazi. Prije nego što analiziramo Zbornu molitvu, zadržimo se još kratko na strukturi. Ponajprije je tu poziv na molitvu. Poziv na molitvu pretpostavlja vrijeme za molitvu, vrijeme da svatko može u tišini izreći svoju osobnu molitvenu nakanu. Nakon Zborne molitve koja sabire molitve pojedinaca u jednu molitvu, načelno govoreći, naše molitve više nisu osobne molitve nego su molitva Crkve. Stoga, stavljati negdje osobnu molitvenu nakanu nakon uvodnih obreda znači narušavati smisao, dinamiku slavlja, eklezijalnu dimenziju slavlja«. (3)

“Treba  istaknuti da su zborne molitve izuzetno bogate. Mnoge su teološke studije nastale upravo na proučavanju ovih molitava prema onome pravilu lex orandi – lex credendi. Crkva naime vjeruje onako kako moli. Zbog toga, želi li se ispravno razumjeti crkveni nauk, često će biti vrlo korisno posegnuti za obilnim blagom liturgijskih (latinskih) molitava. Ali, to u isto vrijeme može biti i njihova slabost. One su nastale u duhu latinskoga jezika koji posebno njeguje lapidarnost, tj. zgusnuti način izražavanja. Te su latinske molitve redovito sročene u jednoj složenoj rečenici sastavljenoj od više zavisnih rečenica. Međutim, struktura našega jezika (i mnogih suvremenih jezika) ne podnosi ovako duge rečenice od kojih je svaka riječ nabijena značenjem. Tako bi prijevod ovih molitava, po mom mišljenju, trebao biti više prericanje latinskih molitava. U svakom slučaju ostaju sljedeća pitanja: 1) koliko spretno su molitve prevedene, 2) koliko su ove stare lapidarne molitve u svojoj ljepoti uopće prevodive i razumljive i 3) nije li došlo vrijeme da se misne molitve ne prevode s latinskog, nego da se stvaraju u narodnom jeziku, kao što je to slučaj s talijanskim misalom.” (4)

(1) Prema vlastitim bilješkama rađenim slušanjem kolegija Liturgijska sakramentologija kod prof. dr. sc. fra Ante Crnčevića, OFM; za vrijeme dodiplomskog studija na KBF-u u Zagrebu.

(2) PAPA FRANJO, Kateheza na općoj audijenciji u srijedu 10. siječnja 2018.

(3) Prema vlastitim bilješkama rađenim slušanjem kolegija Liturgijska sakramentologija kod prof. dr. sc. fra Ante Crnčevića, OFM; za vrijeme dodiplomskog studija na KBF-u u Zagrebu.

(4) Zvonko PAŽIN, Red mise: Gospodine, smiluj se; zborna i sveopća molitva, u: https://www.vjeraidjela.com/red-mise-gospodine-smiluj-se-zborna-i-sveopca-molitva/

Fra Mate Bašić

Fra Mate Bašić je član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu. Živi i djeluje u samostanu i crkvi sv. Franje Asiškog na Kaptolu u Zagrebu. Doktorand je na doktorskom studiju iz sustavne dogmatske i biblijske teologije na KBF-u u Zagrebu. Nacionalni je duhovni asistent OFS-a i područni duhovni asistent za zagrebačko područje. Voditelj je Povjerenstva za promicanje duhovnih zvanja Hrvatske redovničke konferencije. U samostanu je duhovnik i ispovjednik, kateheta za mlade i odrasle. Duhovnik je i vodi devedesetodnevni program za muškarce EXITUS te istoimeno bratstvo.